Velika Gospojina, praznik koji u narodu zauzima posebno mjesto, već vijekovima se slavi sa dubokim poštovanjem i vjerom. Kod pravoslavnih Srba ovaj dan ima snažnu duhovnu simboliku, a u centru svega nalazi se Bogorodica Majka Božija, zaštitnica majki, porodilja i čitave porodice.
- Iako je u hrišćanskoj tradiciji prisutna kao lik neizmjerne blagosti, vjeruje se da Bogorodica ne oprašta zaborav na ono što je suštinsko, na mir u duši i na molitvu. Zato je ovaj praznik posvećen introspektivnom smiraju, odmoru od svakodnevne užurbanosti i jačanju unutrašnje veze sa vjerom. Na Veliku Gospojinu ne priliči rasejanost, teški fizički poslovi ni brige koje udaljavaju čovjeka od duhovnog centra. Umjesto toga, preporučuje se da se vrijeme posveti porodici, posebno djeci, te da se dan ispuni molitvom i tihovanjem.
U predanjima je ostalo zapisano da je Majka Božija bila ne samo duhovna snaga, već i praktični oslonac vjernicima kroz vjekove. Smatra se da posjeduje izuzetnu moć, čak toliko snažnu da u trenutku može da nadvlada đavolske sile. Upravo zato joj se žene, majke i porodilje, posebno mole u trenucima kada im je potrebna zaštita i pomoć. Nije slučajno da gotovo svaka pravoslavna kuća čuva ikonu Bogorodice, jer se vjeruje da ona donosi mir, sigurnost i blagostanje doma. Ovaj običaj nije samo tradicija, već i živa praksa koja generacijama prenosi osjećaj sigurnosti i vjere.
- U narodnom predanju kaže se da je Bogorodica živjela oko šezdeset godina, što je u to vrijeme predstavljalo duboku starost. Tokom svog ovozemaljskog života posjećivala je sveta mjesta koja su je podsjećala na Hrista. Najčešće je odlazila na Golgotu, gdje je Isus bio razapet, zatim u Vitlejem i na Jeleonsku goru. Postoje predanja da je boravila i u Antiohiji, gdje je pohodila Svetog Ignjatija Bogonosca, kao i kod vaskrslog Lazara. Posjetila je Kipar, bila u društvu episkopa kiparskog, a prenosi se i da je oplovila oko Svete Gore, koja je kasnije njoj posvećena i ostala pod njenim pokroviteljstvom.
Na ovim putovanjima i pohodima nije bila samo majka koja tuguje za sinom, već i žena duboke vjere koja je pronalazila snagu da druge ohrabri. Zbog toga narod često Bogorodicu naziva Velikom gospođom, a dan njenog upokojenja – Velikom Gospojinom. Taj trenutak nije samo sjećanje na smrt, već slavljenje vječne veze između majke i sina, vjernika i Boga. Upravo zato ovaj praznik nosi toliku težinu i u narodu je vezan za brojne običaje koji se i danas strogo poštuju.
Velika Gospojina se u pravoslavnom kalendaru nalazi na kraju dvonedjeljnog strogog posta. Taj post je, prema predanju, svojevrsna priprema duše i tijela za dan kada se obilježava uspomena na Bogorodičin odlazak u carstvo nebesko. Tokom posta, vjernici se uzdržavaju od teške hrane, a duhovno se posvećuju molitvi i smirenju. Sam praznik je kruna tog perioda i prilika da se u tišini proslavi vjera, porodica i mir.
- U našoj tradiciji, Velika Gospojina zauzima i važno mjesto u narodnim običajima. Ljudi vjeruju da se tada ne treba hvatati za poljske i teške kućne poslove, jer bi to moglo donijeti nesreću ili neplodnost. Umjesto toga, domaćice pripremaju skromne, ali svečane obroke, okupljaju porodicu i u kući vlada atmosfera zajedništva. Mnogi smatraju da je ovaj dan posebno povoljan za molitvu za zdravlje djece, sklad u braku i očuvanje doma.
Prema pisanju lista Politika, ovaj praznik spada u red najvažnijih za Srpsku pravoslavnu crkvu, jer se u njemu prepliće biblijsko predanje i narodni običaji, pa je tako kroz vijekove postao stub vjere i identiteta pravoslavnih Srba. Naglašava se da u selima i gradovima ljudi na ovaj dan prestaju s radovima, a mnoge porodice odlaze u crkvu na liturgiju i zajedničku molitvu.
S druge strane, portal RTS-a navodi da su u mnogim krajevima Srbije uobičajeni sabori i vašari upravo na ovaj dan. Ti skupovi su imali ne samo duhovni, već i društveni značaj – mladi su se upoznavali, porodice okupljale, a trgovina i zanati dobijali poseban zamah. Na taj način, Velika Gospojina nije bila samo trenutak pobožnosti, već i događaj koji je čuvao duh zajedništva i kontinuitet tradicije. Ona je bila i ostala praznik naroda, mjesta gdje se spajaju vjera i običaji.
- Zanimljivo je i to da Glas Srpske u svojim člancima ističe kako se na Veliku Gospojinu posebno štuju žene. Praznik je oduvijek bio posvećen majkama, porodiljama i onima koje čuvaju ognjište. U nekim krajevima se vjerovalo da molitva izrečena baš ovoga dana ima posebnu težinu, te da Bogorodica tada posebno sluša ženske molitve i pruža im zaštitu. Time je praznik dobio snažnu emotivnu dimenziju koja traje do danas.
Kada se pogleda šira slika, jasno je da Velika Gospojina nije samo datum u crkvenom kalendaru, već dan koji duboko dotiče duše ljudi. Ona podsjeća na vezu između neba i zemlje, između svakodnevnog života i uzvišene vjere. To je dan kada čovjek treba da se zaustavi, da zastane u trci života i osjeti prisustvo onoga što je veće od njega samog.
- Za mnoge porodice, ovaj praznik ostaje trenutak okupljanja i sjećanja na pretke. Njegovanje običaja, odlazak u crkvu, molitva pred ikonom – sve to čini dio jedne šire slike u kojoj se tradicija i duhovnost prepliću i opstaju kroz vijekove. Bez obzira na promjene koje vrijeme donosi, Velika Gospojina i dalje stoji kao stub koji podsjeća na mir, vjeru i unutrašnju snagu. Ona uči ljude da je ponekad najveći posao – stati i oslušnuti tišinu vlastite duše.
