Postoje prijateljstva koja se grade godinama, u kojima se dijele osmijesi, suze i neprospavane noći. Takva je bila i ova priča – prijateljstvo između dvije žene koje su mislile da ih ništa ne može razdvojiti. Jedna od njih, žena puna empatije i strpljenja, godinama je stajala uz svoju najbolju prijateljicu dok je ova prolazila kroz težak period borbe s neplodnošću. Znala je koliko je svaki neuspjeh bio bolan, koliko su pregledi, terapije i lažne nade iscrpljivali. Bila je tu da je tješi, da joj drži ruku i da je podsjeti da nije sama.
- Međutim, kako su godine prolazile, primijetila je da prijateljica postaje sve džangrizavija i osjetljivija na svaku temu vezanu za djecu i majčinstvo. Nije to bilo lako trpjeti, ali uvijek je imala razumijevanja – govorila je sebi da je to samo odraz bola koji nosi. Ponekad bi u sebi osjećala umor od tih razgovora, ali nikad joj to nije zamjerila otvoreno.
Sve dok jednog dana nije ostala trudna. Umjesto čestitke i radosti, dočekala ju je oluja optužbi. Prijateljica je tvrdila da je trudnoća bila namjerna provokacija, da nije mogla da sačeka da prvo ona postane majka. Riječi su bile teške, izrečene u afektu, ali su ostavile dubok trag. Ona je odlučila da pređe preko toga – vjerovala je da će vrijeme zaliječiti rane i da će prijateljstvo pronaći svoj put nazad.
Tokom cijele trudnoće, međutim, prijateljica ju je ignorisala. Nije se javljala, nije pitala za zdravlje, nije pokazivala interesovanje. A onda, nekoliko dana nakon porođaja, stigao je novi šok – vidjela je da je blokirana na svim mrežama. Nije bilo ni poruke, ni čestitke, ni bilo kakvog znaka da joj je drago zbog njenog djeteta. Bio je to trenutak kada je shvatila da se nešto nepovratno promijenilo.
- Vrijeme je prolazilo. Njeno dijete je raslo, prvi osmijeh, prvi koraci, prve riječi – sve je proživljavala bez da to dijeli s nekadašnjom najboljom prijateljicom. Kada je došao prvi rođendan, odlučila je da ga proslavi u krugu ljudi koji su joj pružali ljubav i podršku tokom cijele godine. Nije joj palo na pamet da zove osobu koja je sama izbrisala sebe iz njenog života.
Ali onda je, gotovo godinu dana nakon prekida kontakta, stigla poruka. Prijateljica, sada već gotovo strankinja, optužila ju je da je bezobrazna jer je nije pozvala na rođendan. Bila je to kap koja je prelila čašu. Odgovorila joj je samo: “Ko si ti?” – rečenica kratka, ali teška poput kamena. Nije željela da se vraća u prošlost, niti da ponovo otvara vrata nekome ko ih je sam zatvorio.
U pozadini ove priče leži jedno od bolnijih životnih iskustava – neplodnost. Stručnjaci iz Klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Srbije ističu da je emocionalni pritisak kod žena koje se suočavaju s tim problemom izuzetno velik. Prema podacima iz domaćih istraživanja, svaka šesta žena u Srbiji prolazi kroz neku vrstu terapije za začeće, a psihološke posljedice često su jednako teške kao i fizički tretmani. Upravo zato, iako razumije bol kroz koji je prijateljica prolazila, glavna junakinja priče zna da to ne opravdava vrijeđanje i prekidanje bliskih odnosa.
- Psiholozi naglašavaju da se kod nekih ljudi javlja tzv. „defanzivna agresija“ – oblik ponašanja u kojem tuga i frustracija izlaze kroz ljutnju prema drugima. U razgovoru za Blic Žena, beogradska psihoterapeutkinja Ivana Grujić objašnjava da ovakve reakcije često nisu svjesne, ali da dugoročno mogu uništiti odnose. Kada je bol usmjeren prema nekome ko je zapravo želio da pomogne, nastaje emocionalni jaz koji se teško prevazilazi.
Ipak, priča ne govori samo o prijateljstvu koje je završilo. Ona otvara širu temu – postavljanje granica. U društvu koje često od žena očekuje beskrajnu empatiju i toleranciju, ova majka je odlučila da zaštiti sebe i svoje dijete od negativnosti. Nije željela da njen dom postane prostor za preispitivanje tuđih odluka i frustracija. I u tome se, kako navode iz Centra za porodičnu podršku „Mozaik“ u Sarajevu, krije ključ zdravih odnosa: znati reći „dosta“ kada odnos postane toksičan.
U javnosti, ovakve situacije često izazivaju podijeljene reakcije. Dok jedni smatraju da je trebala pokazati više razumijevanja i pokušati obnoviti prijateljstvo, drugi je podržavaju u odluci da se okrene samo onima koji joj žele dobro. Na forumima i društvenim mrežama, priča poput ove redovno izazove stotine komentara – neki s pričama podrške, drugi s kritikama. Ali jedno je sigurno: granice su nužne, posebno kada se postaje roditelj.
- Ova priča podsjeća da se ljudski odnosi ne prekidaju uvijek zbog jedne svađe ili nesporazuma. Ponekad je to rezultat niza događaja, propuštenih prilika za razgovor i gomilanja neizgovorenih riječi. U ovom slučaju, glavna junakinja je svjesno birala mir umjesto sukoba. Iako to znači da je izgubila osobu koja je nekada bila stub podrške, dobila je priliku da izgradi okruženje bez gorčine za svoje dijete.
Na kraju, ostaje pitanje koje se rijetko postavlja – može li se takvo prijateljstvo ikada obnoviti? Možda, uz mnogo iskrenosti i rada na sebi, ali samo ako obje strane to žele. Za sada, ona nije spremna da se vraća unazad. Njena sadašnjost je ispunjena smijehom i toplinom, a prošlost ostaje tamo gdje pripada – iza zatvorenih vrata.
