BONUS TEKST
Zloba pojedinaca ponekad iznenadi i one koji vjeruju da poznaju svoje okruženje. Nedavni događaj koji se desio u jednom mirnom naselju pokazao je koliko je tanak sloj povjerenja među komšijama i kako nepredvidiva može biti ljudska priroda, čak i kod osoba za koje se vjeruje da su uzorni članovi zajednice.
- U ranim jutarnjim satima, nešto poslije ponoći, mir naselja prekinulo je intenzivno lajanje psa, što je odmah probudilo pažnju ukućana jedne porodice. Prva koja je reagovala bila je maloljetna djevojčica, vlasnica psa, koja je instinktivno izašla napolje kako bi provjerila šta se dešava. Ono što je zatekla ostavilo je i nju i njene roditelje u šoku.
Na travi, pored kućnog ljubimca, nalazio se otrov. Djevojčica je, kako je kasnije ispričala, u istom trenutku vidjela komšiju kako se udaljava iz njihovog dvorišta. Riječ je o muškarcu koji važi za uspješnog poslovnog čovjeka, direktora renomirane firme i oca dvoje djece. Porodica, zatečena njenom pričom, isprva nije mogla povjerovati. Poznavali su ga godinama. Živio je u istom kraju, učestvovao u zajedničkim aktivnostima i nikada nije pokazivao znakove netrpeljivosti.
- Roditelji su izašli napolje i zatekli djevojčicu u suzama, šokiranu i uplašenu. Nisu odmah znali kako reagovati, jer je sve djelovalo kao nesporazum. Pomisao da bi neko namjerno pokušao otrovati psa, i to psa koji nikome nije smetao, djelovala je nezamislivo. Međutim, ubrzo su u pomoć pozvale druge komšije, i svi su se zaputili ka njegovoj kući kako bi potražili objašnjenje.
Suočen s optužbama, komšija je negirao sve. Tvrdio je da nije bio u tuđem dvorištu, da nije imao ništa sa incidentom, i da ne zna o čemu se govori. Da nije bilo sigurnosne kamere, porodica bi možda ostala u dilemi. Snimak koji je kasnije pregledan jasno pokazuje muškarca kako u tišini ulazi u dvorište, nosi bocu u ruci, sipa sadržaj na mjesto gdje pas obično boravi, i zatim izlazi – hladnokrvno, bez žurbe, bez znakova kajanja.
Svi su ostali zapanjeni. Ne samo zbog čina samog po sebi, već i zbog činjenice da je osoba koja se do tada smatrala uzornom, neko ko ima porodicu i ugled, mogla učiniti nešto toliko opasno i neodgovorno. Dodatnu zabrinutost izazvala je misao da se otrov mogao naći u rukama male djece, kojih u kraju ima mnogo. Da pas nije zalajao, otrov bi možda ostao nezapažen, ili bi ga neko drugi pronašao sa tragičnim ishodom.
- Ovaj događaj otvorio je mnoga pitanja u zajednici. Kako postupiti u situaciji kada znate da je neko počinio ozbiljno djelo, ali ga ne želi priznati? Kako obnoviti povjerenje u okolinu nakon što se pokaže da među poznatim licima može biti neko sposoban za takav čin?Porodica djevojčice je podnijela prijavu policiji, dostavila snimke i pokrenula pravni postupak. Istovremeno, komšije su se organizovale i izrazile solidarnost i podršku porodici koja je doživjela napad. Ljubav prema životinjama u ovom kraju nije upitna, i mnogi su osjećali ličnu tugu zbog onoga što se dogodilo.
Ovo je, nažalost, još jedan podsjetnik da se opasnost može kriti tamo gdje je najmanje očekujemo. Nasilje, pa i ono koje je usmjereno prema životinjama, nije izolovan incident već pokazatelj dubljih problema u društvenim odnosima. Dok se proces pravno rješava, ostaje i emocionalna rana – djevojčica, njena porodica i njihovi susjedi više nikada neće gledati istim očima čovjeka koji im je nekada bio blizak.
Zajednica je, ipak, pokazala snagu – ujedinila se protiv nepravde i stala uz svoje najranjivije članove, ljude i životinje, koje su samo željele mir i sigurnost u vlastitom domu.
