Legenda džez scene, Beti Đorđević, proživjela je ono što svaki roditelj smatra najgorom noćnom morom izgubila je sina jedinca. Iako su njeni muzički uspjesi ostavili neizbrisiv trag na domaćoj sceni, njeno srce zauvijek je obilježeno tragedijom iz 2013. godine, kada je ostala bez najvoljenijeg bića.
- Te godine, njen sin, tada 47-godišnjak, iznenada je preminuo od srčanog udara. Bio je njeno jedino dijete, njena životna radost i snaga. Vijest o njegovoj smrti šokirala je mnoge, ali ništa se nije moglo uporediti s tišinom koja je nastupila u Betinom svijetu. “Mog sina više nema. Umro je od srca. Moj dom je sada groblje. Gdje god da krenem, uvijek se vraćam samo njemu,” izjavila je u jednom od rijetkih trenutaka kada je skupila hrabrost da govori o svojoj boli.
Nakon gubitka povukla se iz javnosti. Njena tuga nije bila glasna, ali je bila duboka i sveprisutna. Umjetnica koja je na sceni zračila energijom sada je tiho nosila breme koje bi slomilo i najjače. Ipak, samo mjesec dana poslije tragedije, Beti je pronašla snagu da stane pred publiku. Na koncertu u Gardošu, izvela je pesmu “Crying Time” i posvetila je svom sinu.
- “Morala sam večeras da pjevam. Ova pjesma je za njega. Ako večeras mogu da izdržim – mogu sve,” izgovorila je sa suzama u očima. Publika je zanijemila. Niko nije mogao ostati ravnodušan pred prizorom majke koja je, unatoč vlastitom slomljenom srcu, dijelila bol kroz muziku.
Beti Đorđević je više od pjevačice. Ona je simbol žene koja je izgubila sve, ali je nastavila živjeti – jer drugačije nije mogla. Njena tuga je postala tiha pratnja, a ljubav prema sinu pretvorila se u neugasivu iskru koja je održava na nogama.
- I danas, godinama kasnije, Beti priznaje da bol ne prolazi. “S njim je otišao dio mene. Ali kad pjevam, osjećam kao da je tu, kraj mene. To je moja molitva, moja spona s njim,” govorila je u intimnim razgovorima.
Njena priča nije samo priča o gubitku, nego i o snazi jedne majke, koja i dalje pronalazi smisao u pjesmi, jer zna da time čuva uspomenu na sina. Tuga nije prestala, ali iz nje je nikla tiha hrabrost – ona zbog koje Beti i danas stoji na sceni, diše i voli, unatoč svemu.
