Dana 15. rujna 2017. godine, u radničkom kvartu Monterreya, jedan je krik odjeknuo ulicom Juárez i zaledio srca svih koji su ga čuli.
- Taj krik nosio je u sebi 15 godina boli, nade i upornosti koje su prevladale sve prepreke i nadu koja je bila gotovo izgubljena. María Teresa Morales, majka, napokon je pronašla svoju kćer, Anu, nakon 15 dugih godina potrage, koje su bile ispunjene neizmjernim iščekivanjem i vjerom koja nije jenjavala.
Ana Morales, koja je nestala sa samo 19 godina, sada 34-godišnjakinja, bila je živa. Skrivena je bila u jednoj tajnoj sobi unutar kuće susjeda Rogelija Fernándeza, koji je stanovao samo 50 metara od njihovog doma. Svi su godinama poznavali Rogelija kao prijatelja, osobu koja je često nudila pomoć obitelji Morales u potrazi za Anom, raspitujući se o tijeku istrage i tješeći obitelj u njihovoj boli. Međutim, iza njegove pomagalačke fasade krila se mračna tajna.
Ana, koju je 15 godina držao zatočenu, bila je iscrpljena, dezorijentirana i fizički promijenjena. Imala je prerano posijedjelu kosu, a pogled joj je odražavao godine zatočeništva, borbe i gubitka. No, kada je ugledala svoju majku, oči su joj se ispunile suzama, a s usnama koje su drhtale prošaptala je riječi koje je María Teresa toliko puta zamišljala tijekom tih godina neizvjesnosti: “Mama, znala sam da ćeš me pronaći.”
- Ova vijest ubrzo se proširila Meksikom, potresajući cijelu zemlju. Mnogi su se pitali kako je moguće da je osoba mogla biti zatočena punih 15 godina u kvartu gdje su svi poznavali jedni druge. Zašto nikada istraga nije posumnjala u najbližeg susjeda, koji je sve te godine bio prisutan u obiteljskim potragama? Slučaj Morales postao je jedan od najpotresnijih u kriminalističkoj povijesti Meksika, ne samo zbog same dužine zatočeništva, nego i zbog neviđene dubine majčinske ljubavi koja je unatoč svim izgledima uspjela probuditi nadu i donijeti sreću.
Kako bismo razumjeli ovu izvanrednu priču, potrebno je osvrnuti se na početak, na tu naizgled običnu rujansku večer 2002. godine, kada je Ana Morales, tada 19-godišnjakinja, izašla iz kuće kako bi kupila mlijeko. Nije se nikada vratila. To je bio početak noći koja će obilježiti živote njezine obitelji, ali i cijele zajednice. Naselje Santa María, smješteno u sjeveroistočnom dijelu Monterreya, bilo je tipično za to vrijeme – naselje gdje su vrata kuća često bila otvorena, gdje su se djeca slobodno igrala na ulicama, a majke međusobno poznavale jedni druge. Bilo je to mjesto gdje bi nestanak bilo kojeg susjeda odmah postao problem cijele zajednice, mjesto koje nije dopuštalo da netko nestane bez ikakvog traga.
S obzirom na bliskost među ljudima i međusobni nadzor, bila je gotovo nezamisliva pomisao da bi netko mogao nestati bez da itko primijeti. Zbog toga je Anin nestanak iz dana u dan postajao sve veći misterij. Obitelj Morales nije odustajala, njihova potraga bila je neumorna, a vjerovanje u mogućnost da će je pronaći nikada nije opalo. María Teresa je postala simbol nade, žene koja nije pristala na to da se pomiri s gubitkom svoje kćeri, unatoč tome što su godine prolazile, a svaki trag se gubio.
- Svako novo jutro za nju je bio novi dan nade. Ustrajno je tragala, razgovarala s policijom, sudjelovala u različitim akcijama i sudjelovala u svim javnim inicijativama koje su imale za cilj pronalaženje nestalih osoba. Tijekom tih godina, María Teresa se povezivala s mnogim obiteljima koje su prošle kroz istu tragediju, obiteljima koje su također tragale za svojim nestalim voljenima. No, nikad nije gubila vjeru da će pronaći svoju kćer. Zajedno s njom su tragali prijatelji, rodbina, ali i čitava zajednica, koja je postala gotovo opsjednuta Aninim nestankom.
Iako je i policija bila uključena u potragu, mnogi su u početku vjerovali da će se Ana uskoro pojaviti. No, kako su mjeseci i godine prolazile, postajalo je sve jasnije da se nešto više skriva. Nažalost, kako bi se kasnije otkrilo, susjed Rogelio Fernandez, koji je bio prisutan u svim pokušajima potrage i koji je često pružao obitelji Morales pomoć, bio je glavni osumnjičeni u cijeloj tragediji. Ovaj čovjek, koji je bio susjed, ali i često prijatelj obitelji, zapravo je držao Anu u zatočeništvu sve te godine.
- Na kraju, razotkrivanje ove užasne istine došlo je u trenutku kada je María Teresa bila najmanje spremna. Nikada nije odustala od potrage, a vjerovala je da će jednog dana ponovno zagrli svoju kćer. I tako je i bilo – bez obzira na sve prepreke i na vlasti koje nisu uvijek podržavale obitelj u potrazi, njezina ljubav prema kćeri bila je jača od svega. U trenutku kada je Ana bila pronađena, cijela zemlja je bila svjesna da su snaga ljubavi i ustrajnost roditelja nešto što može pomaknuti planine i donijeti nadu čak i u najtemnijim vremenima.
Slučaj Morales i dalje ostaje svijetli primjer hrabrosti, nade i upornosti u Meksiku. Obitelj Morales nikada nije zaboravila trenutke patnje koje su prošli, ali je također dokazala da je ljubav prema djetetu najjači motivator za traženje istine.
