Krompir, kao jedna od najčešće korišćenih namirnica u domaćinstvima širom svijeta, može skrivati potencijalnu opasnost ako se ne čuva pravilno. Naizgled bezazlena promjena boje – prelazak kože krumpira iz svijetlosmeđe ili žute u zelenu – zapravo može biti signal za uzbunu. Ta promjena boje posljedica je stvaranja klorofila, biljnog pigmenta koji se aktivira pod uticajem svjetlosti.
- Iako je klorofil sam po sebi bezopasan i prisutan u mnogim biljkama koje svakodnevno konzumiramo, njegova pojava u krumpiru često ukazuje na prisustvo nečeg mnogo opasnijeg – solanina. To je prirodni toksin koji biljke proizvode kao sredstvo odbrane od štetnika i mikroorganizama, ali za ljude predstavlja ozbiljnu zdravstvenu prijetnju.
Solanin negativno djeluje na ljudski organizam. On remeti rad enzima zaduženih za razgradnju određenih neurotransmitera, slabi stanične membrane i može poremetiti propusnost crijevnog zida. Osim što može izazvati tegobe kao što su mučnina, povraćanje, dijareja i glavobolja, u težim slučajevima trovanje solaninom može izazvati i neurološke poremećaje.
- Iako je ovaj spoj prisutan u malim količinama i u zdravom krumpiru, izlaganje svjetlosti značajno povećava njegovu koncentraciju. Upravo zbog toga, važno je znati da kora krumpira sadrži najveći dio ove štetne supstance. Guljenjem se može ukloniti i do 30% solanina, ali značajna količina može ostati u mesu krumpira, posebno ako je on već promijenio boju.
Mnogi vjeruju da se kuhanjem ili pečenjem krumpir može učiniti bezopasnim. Međutim, istraživanja pokazuju da termička obrada, uključujući prženje i pečenje, ne uništava solanin u dovoljnoj mjeri. Štaviše, ako je krumpir već vidno zelen, preporučuje se potpuno izbjegavanje njegove konzumacije. U slučaju da se pojave samo male zelene mrlje, one se mogu ukloniti rezanjem, ali samo ako je ostatak krumpira zdrav i nema promijenjeni miris ili teksturu.
- Ključno je pravilno skladištenje. Krumpir treba čuvati na hladnom, suhom i tamnom mjestu, daleko od sunčeve svjetlosti i izvora topline. Tako se usporava proizvodnja klorofila i smanjuje rizik od stvaranja solanina. Ne preporučuje se čuvanje u frižideru, jer niske temperature mogu promijeniti sastav skroba i utjecati na ukus i teksturu krumpira.
Ukoliko primijetite da je krumpir postao mekan, zelen, počeo klijati ili ima neugodan miris, najbolje je da ga bacite. Konzumiranje takvog povrća nosi nepotreban rizik, posebno za djecu, trudnice, starije osobe i ljude s oslabljenim imunitetom.U dodatku ovoj temi, vrijedi spomenuti i kajsije, voće koje, za razliku od krumpira, krije brojne zdravstvene blagodati i koristi za ljudski organizam. Kajsija, plod drvenaste biljke iz roda Prunus, poznata je po svom nježnom ukusu, ali i po bogatstvu nutrijenata.
- Porijeklom iz sjeveroistočne Kine, kajsija se uzgaja već hiljadama godina. Danas je možemo pronaći širom svijeta, naročito u umjerenim klimama. Drvo kajsije dostiže visinu do 6 metara, a njeni plodovi imaju glatku, baršunastu kožicu u nijansama žute, narandžaste pa čak i crvene, u zavisnosti od sorte.Kajsije su bogate vitaminima A i C, koji su ključni za zdravlje vida, kože i imuniteta. Sadrže i obilje vlakana, kalijuma, gvožđa i drugih minerala. Zahvaljujući antioksidantima, kajsije pomažu u zaštiti ćelija od oštećenja, usporavaju starenje i jačaju obrambene mehanizme organizma. Vlakna u kajsijama blagotvorno djeluju na probavni sistem, podstičući zdravu funkciju crijeva.
U kulturi i tradiciji, kajsije su simbol dugovečnosti i sreće, naročito u kineskoj i persijskoj civilizaciji. U gastronomiji, njihova primjena je široka – koriste se sveže, sušene, u kompotima, džemovima, pitama, salatama, pa čak i u slanim jelima.Za uspješan uzgoj, kajsijama je potrebno dobro drenirano tlo i sunčana lokacija. Sazrijevaju krajem proljeća i početkom ljeta, a berba se obavlja pažljivo, jer su plodovi osjetljivi na udarce. Nakon branja, mogu se sušiti, zamrzavati ili prerađivati, čime zadržavaju veliki dio svojih hranljivih svojstava.
- Na kraju, dok krumpir može postati opasan ako se nepravilno skladišti i konzumira u zelenom stanju, kajsije ostaju dragocjen saveznik zdravlja, bogat izvor vitamina i prirodne energije. Ove dvije namirnice, iako naizgled obične, pokazuju kako je znanje o hrani ključ naše sigurnosti i zdravlja.
