U američkom gradu Glisonu 2001. godine nestanak jedanaestogodišnje Betani Markovski postao je jedna od najtežih i najkontroverznijih porodičnih tragedija tog vremena.
- Prema tadašnjim sudskim dokumentima i izveštajima lokalnih medija, djevojčica je nestala tokom vikenda koji je trebalo da provede sa ocem Larijem Markovskim — uprkos brojnim upozorenjima, zabrani prilaska i optužbama koje su postojale protiv njega.
Roditelji Betani razdvojili su se svega dva mjeseca prije njenog nestanka. Majka Džoni napustila je zajednički dom nakon incidenta koji je doveo do toga da sud izrekne mjeru zabrane prilaska njenom bivšem suprugu. Ona i kćerka preselile su se u drugi dio države, a razmjene tokom vikenda organizovane su na dogovorenoj lokaciji uz stroga pravila.
- Uprkos tome, porodični sud je početkom februara 2001. donio odluku kojom se Lariju odobravaju nenadzirane posjete. Ta odluka izazvala je ozbiljna pitanja tadašnjih istražitelja, jer je prethodila čitavom nizu prijavljenih problema: navodima o fizičkoj agresiji, pokušaju da otme dijete iz škole i upozorenjima članova porodice da bi Betanina bezbjednost mogla biti ugrožena.
Prva posjeta, sredinom februara, prošla je bez incidenata. Upravo ta činjenica djelovala je umirujuće i kod majke i kod sudskih organa, pa je sljedeći susret zakazan za prvi vikend marta. Tog petka, djevojčica je predana ocu pod pretpostavkom da će provesti običan vikend, možda u društvu prijateljice, kako je sama navela.
Međutim, prema kasnijim izjavama, planovi koje je Betani pomenula nikada nisu zaista postojali. Prijateljica koju je navela policiji je izjavila da o tome nije bilo razgovora. Istovremeno, Larijeva starija kćerka svjedočila je da su trebali provesti subotu u potrazi za stanom, ali je on te planove neočekivano otkazao.
Nedjelja, 4. mart 2001, postala je ključni dan u istrazi. Tok događaja te nedjelje nikada nije pouzdano utvrđen, jer su Larijeve izjave bile različite i u pojedinim detaljima međusobno su se isključivale. U jednoj verziji tvrdio je da je s Betani putovao u Arkanzas, u drugoj da su se vraćali ranije tog jutra, dok treći navod — navodno objavljen u policijskim spisima — nije bio u skladu s nalogom kojim mu je bilo zabranjeno približavanje majci.
- Jedini vjerodostojni trag potekao je iz telefonskih zapisa. U 12:12 sati Betani je razgovarala sa svojom polusestrom, navodeći da se upravo sa ocem uputila prema tržnom centru u Džeksonu. Međutim, lokacija signala mobilnog telefona pokazala je da se nalazila na potpuno drugoj ruti, daleko od pravca prema gradu u koji je navodno bila vođena.
Najkontroverzniji trenutak dogodio se otprilike dva sata kasnije, kada je svjedok prijavio da je Lari viđen sam na benzinskoj pumpi, bez djeteta. Na pitanje upućeno tom svjedoku, Lari je rekao da je „upravo ostavio kćerku kod majke“. Izjava je odmah izazvala sumnju, jer se majka nalazila desetinama kilometara dalje, a razmjena je bila zakazana tek u 17:00 tog dana.
Prema njegovom sopstvenom iskazu, Lari je djevojčici navodno dozvolio da sama ode u tržni centar, dok je on ostao u automobilu. Tvrdio je da je zaspao i probudio se tek u 15:45, shvativši da se nije vratila. Tek nakon više od četrdeset minuta potrage navodno je prišao obezbjeđenju da prijavi nestanak.
U isto vrijeme, majčina sestra Lori, koja je čekala djevojčicu na dogovorenom mjestu, uporno je pokušavala da stupi u kontakt sa Larijem. Odgovor je stigao u 17:43, kada je konačno rekao da je Betani nestala.
Takav vremenski tok događaja, uz nelogičnosti u njegovim izjavama, doveo je do toga da policija zaključi kako Lari vjerovatno zna više nego što je ikada lično otkrio. Ipak, zvanična krivična optužnica protiv njega nikada nije podignuta.
- Nestanak Betani Markovski ostao je nerazriješen uprkos traganju koje je potrajalo godinama. Majka Džoni i danas traganje opisuje kao najteži dio svog života, dok aktivisti i stručnjaci koji se bave porodičnim sudovima ističu ovaj slučaj kao primjer propusta sistema i odluka koje mogu imati dugoročne posljedice.
