Dugo vremena se smatralo da je 37 stepeni Celzijusa granica normalne tjelesne temperature, a sve iznad toga ukazivalo je na bolest ili infekciju. Ovaj broj, poznat generacijama, usađen je u medicinsku praksu i javnu svijest kao simbol zdravlja.
- Međutim, moderna nauka postavlja pitanje da li je ta vrijednost i dalje mjerodavna. Nove studije pokazuju da bi čovjek današnjice mogao biti „hladniji“ nego što se to pretpostavljalo, što otvara prostor za preispitivanje ovog starog standarda.
Korijeni priče o „čarobnom“ broju od 37 °C sežu u 19. vijek. Njemački ljekar Karl Vunderlih proveo je obimnu studiju u kojoj je analizirano više od milion mjerenja kod 25.000 osoba. Njegov zaključak bio je da se temperatura zdravih ljudi kreće u rasponu od 36,22 do 37,5 stepeni, a sve iznad 38 °C smatrano je znakom groznice. Ipak, valja napomenuti da su termometri tog vremena, korišteni ispod pazuha, davali manje precizne rezultate od današnjih digitalnih uređaja. Dakle, već u startu postoji opravdanje za razliku u rezultatima između tadašnjih i savremenih istraživanja.
- U savremenim okolnostima stvari izgledaju drugačije. Analiza provedena između 2008. i 2017. godine na uzorku od 126.000 ljudi pokazala je da prosječna temperatura danas iznosi 36,6 stepeni, što je primjetno niže od čuvenih 37 °C. Uzroci tog odstupanja mogu biti višestruki – od poboljšane higijene i napretka medicine, do modernih metoda mjerenja i uticaja svakodnevnog načina života. Bolja kontrola infekcija, korištenje antibiotika i vakcina, kao i lijekova koji smanjuju upalne procese, značajno su smanjili opterećenje organizma, pa se i osnovna tjelesna temperatura prilagodila.
Dodatnu ulogu igraju i okolnosti u kojima se temperatura mjeri. Rezultat može zavisiti od metode – mjerenje u rektumu daje najpouzdanije vrijednosti, dok mjerenje ispod pazuha uglavnom pokazuje niže brojke. Tu je i faktor vremena: temperatura obično varira u toku dana, niža je ujutro, a viša u večernjim satima. Na rezultate mogu uticati i okolinski uslovi poput toplote ili hladnoće, kao i konzumacija hrane i pića neposredno prije mjerenja. Sve ovo upućuje na zaključak da se temperatura ne može posmatrati kao statična vrijednost, već kao dinamičan pokazatelj stanja organizma.
U domaćem kontekstu, mnogi ljekari naglašavaju da je prepoznavanje individualnih razlika jednako važno kao i pridržavanje opšteprihvaćenih standarda. Tako je u razgovoru za Avaz zdravlje jedan specijalista interne medicine istakao da „temperatura od 37,2 stepena kod jedne osobe može značiti sasvim normalno stanje, dok je kod druge signal za uzbunu“. Ovaj primjer pokazuje koliko je važno sagledati širu sliku i prilagoditi dijagnostički pristup svakom pacijentu.
- Naučnici se sve češće slažu da je čovječanstvo u prosjeku „ohladilo“. Razlog se, između ostalog, krije u tome što su upalne bolesti i hronične infekcije danas mnogo rjeđe. Bolja oralna higijena, dostupnost ljekova protiv upala i redovni sistematski pregledi učinili su da organizam modernog čovjeka više ne mora neprestano da „radi pod temperaturom“. To potvrđuju i lokalni stručnjaci – portal Klix.ba prenio je mišljenje epidemiologa iz Sarajeva koji tvrdi da „smanjena izloženost bakterijskim infekcijama i hroničnim oboljenjima utiče na opšti pad prosječne temperature u populaciji“.
Uprkos tome, pitanje je da li je vrijeme da se zvanično redefiniše standard. Ako se danas normalna temperatura kreće bliže 36,6 °C, onda bi i pragovi za prepoznavanje bolesti mogli zahtijevati prilagođavanje. To bi značilo da ono što se nekad smatralo bezopasnim, danas može biti rani pokazatelj infekcije. Na primjer, temperatura od 37,5 °C mogla bi biti alarm za ljekare da obrate pažnju, dok je nekada bila prihvatana kao granica tolerancije.
Veliku ulogu u pravilnom mjerenju temperature igra i edukacija ljudi. Potrebno je koristiti savremene termometre, poštovati uputstva proizvođača i mjeriti temperaturu u isto vrijeme i na istom mjestu kako bi se osigurala dosljednost. Posebno je važno naglasiti da se rezultat mjerenja nikada ne posmatra izolovano – on mora biti praćen simptomima poput umora, zimice ili bolova, jer tek u kombinaciji s njima daje realnu sliku zdravstvenog stanja.
- S druge strane, postavlja se pitanje koliko je ova tema od značaja za svakodnevni život građana. Prema izvještaju Dnevnog avaza, domaći pedijatri su primijetili da roditelji često nepotrebno paniče kada temperatura djeteta pređe 37 °C, iako to ne mora nužno značiti ozbiljnu bolest. Edukacija i širenje informacija u javnosti o realnim granicama i varijacijama temperature može smanjiti nepotrebnu zabrinutost i rasteretiti zdravstveni sistem.
Zanimljivo je i to da se ideja o promjeni standarda ne posmatra samo kroz prizmu medicine, već i kroz širu sociološku sliku. Promjena paradigme nakon više od jednog vijeka značila bi i mijenjanje načina na koji društvo razumije zdravlje. Ako se prihvati da prosjek više nije 37, već 36,6 °C, to će postati nova referentna tačka za generacije koje dolaze, baš kao što je nekada Vunderlihova studija oblikovala medicinsko znanje.
- U konačnici, jasno je da je ljudsko tijelo evoluiralo u skladu s napretkom civilizacije. Ono što je nekada bilo uobičajeno stanje danas se transformisalo zahvaljujući higijeni, medicini i zdravijem načinu života. Standard od 37 stepeni °C, iako i dalje duboko ukorijenjen u kolektivnu svijest, sve više gubi univerzalnu vrijednost. Prihvatanje prosječne temperature od 36,6 stepeni kao realnijeg pokazatelja ne znači odbacivanje tradicije, već usklađivanje sa savremenim saznanjima.
Zdravstveni stručnjaci poručuju da je najvažnije posmatrati temperaturu u širem kontekstu i uzeti u obzir individualne faktore. Praćenje promjena, prepoznavanje simptoma i korištenje savremenih metoda mjerenja ostaju ključni za očuvanje zdravlja. Bez obzira na raspravu o brojkama, jedno je jasno – razumijevanje tjelesne temperature danas zahtijeva više nijansi nego ikada prije.
