Svima nam je poznat najveći i najpoznatiji teniser kako u Srbiji tako i u svijetu Novak Đoković koji kako nam je poznato jako dobar sportista, otac i muž.Ovih dana se pojavila objava u kojoj se prikazuje na fotografiji kako on plače a šta je razlog otkrijte u nastvku članka.
- Njeno ime nezaobilazno se pominje kad god se govori o karijeri najpoznatijeg srpskog tenisera. Jelena Genčić bila je mnogo više od trenera – bila je mentor, prijatelj i inspiracija, žena koja je umela da prepozna izuzetne talente i da ih usmjeri ka vrhunskim rezultatima. Njena uloga u životu Novaka Đokovića ostavila je trag ne samo u njegovoj sportskoj karijeri već i u njegovom životnom putu.
Kada je prvi put vidjela malog dječaka kako udara lopticu na terenima Kopaonika, odmah je osjetila da gleda u budućeg šampiona. Roditeljima, Dijani i Srđanu Đokoviću, saopštila je nešto što je tada djelovalo gotovo nevjerovatno – da će njihov sin sa sedamnaest godina biti među pet najboljih tenisera svijeta, a kasnije i najbolji na planeti. Iako iznenađeni, roditelji su poslušali njen savjet i prepustili Jeleni da usmjerava Novakove prve korake. Ona je često govorila da nakon Monike Seleš nije vidjela toliku iskru u nečijoj igri.
- Genčić je do Novakove dvanaeste godine održala čak tri hiljade besplatnih časova. Treninzi nisu obuhvatali samo tehničko usavršavanje, već i širu edukaciju – čitanje poezije, razgovore o prirodi i učenju na primjerima izvan sporta. Time je dječaka naučila da se tenis ne svodi samo na udarce, već i na karakter, obrazovanje i širinu duha. Novak je rastao u okruženju u kojem je disciplina bila neraskidivo povezana s radoznalošću i ljubavlju prema znanju.
Da je Genčić bila u pravu, potvrđuju rezultati. Novak je već sa 17 godina probio granice i pokazao da njene riječi nisu bile tek optimistična prognoza. A kada je 2011. godine prvi put podigao pehar na Vimbldonu, ostvario je upravo ono o čemu su nekada zajedno maštali. San koji su dijelili na terenima Kopaonika postao je stvarnost na najpoznatijem teniskom travnjaku svijeta.
- Nakon što je Đoković 2024. godine osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Parizu, u emotivnom trenutku prisjetio se svoje prve trenerice. “Zahvalan sam mnogim ljudima, a posebno Jeleni Genčić, koja me je naučila da volim tenis. Ona mi je dala vjeru i učinila da shvatim kako ništa nije nemoguće ako vjeruješ u sebe”, rekao je tada i zaplakao. Njegove suze bile su dokaz koliko dubok trag ostavlja osoba koja prepozna talenat u najranijim godinama i njeguje ga s ljubavlju i strpljenjem.
Kako navodi RTS, Jelena Genčić je od najranijih dana učila Novaka osnovnim životnim vrijednostima. Brinula je o tome da redovno uči, da pazi na ishranu, da poštuje raspored spavanja i da samostalno sprema svoju sportsku opremu. Njen pristup je pokazivao koliko je važno da se mlad sportista razvija ne samo kao igrač već i kao ličnost. Profesionalizam i posvećenost koje Đoković danas pokazuje velikim dijelom potiču iz tih formativnih godina.
- Novak se sjeća da je sate provodio u njenoj kući na Dedinju, gdje su zajedno analizirali snimke velikih šampiona. Na kasetama su proučavali igru Pita Samprasa, Stefana Edberga ili Andrea Agasija, a mladi Đoković se trudio da usvoji najbolje elemente njihove igre. Ipak, ono što ga je posebno oblikovalo bila je njena stalna poruka da u sportu mora postojati fer odnos i poštovanje prema rivalima.
Prema pisanju Blica, kada je 2022. godine ponovo osvojio Vimbldon, Đoković je s posebnom emocijom govorio o svojoj “teniskoj majci”. Izrazio je žal što ona nije fizički prisutna da podijeli s njim radost pobjede, ali i radost što su mnogi njihovi zajednički snovi ipak postali stvarnost. Ta povezanost nije prestala ni nakon njene smrti – Novak je uvijek naglašavao da osjeća njenu podršku i prisustvo.
- Genčić je, osim teniskog znanja, u Novaka usadila vjeru da se velikim radom i upornošću može nadmašiti i ono što izgleda nedostižno. Ona je vjerovala u njegov talenat toliko snažno da je bila spremna da svoje vrijeme i energiju posveti njegovom napretku, bez razmišljanja o materijalnoj koristi. Upravo ta nesebičnost i predanost učinile su da je Novak uvijek naziva svojom teniskom majkom.
Kao što podsjeća Nedeljnik, na ogradi njene vile na Dedinju 2019. godine osvanuo je mural posvećen uspomeni na nju, uz poruku: “Novak Đoković. Tvoje srce stvara istoriju.” Bio je to dirljiv znak zahvalnosti za sve što je učinila, ne samo za jednog dječaka već i za cijelu sportsku zajednicu. Genčić je bila primjer trenera koji ne formira samo šampione na terenu, već i ljude koji nose vrijednosti u život.
- U njenim riječima najbolje se ogleda ono što je Novak postao: “Znala sam da će biti šampion. Bio je ozbiljan, savjestan i talentovan. Radili smo krvnički, ali smo se i igrali.” Ta mješavina discipline i igre oblikovala je tenisera koji je danas rekorder s 24 grend slem titule i simbol istrajnosti.
Priča o Jeleni Genčić podsjeća da iza svakog šampiona stoji neko ko je vjerovao u njega prije svih drugih. U slučaju Novaka Đokovića, to je bila ona – žena koja je vidjela daleko unaprijed i koja je svojom posvećenošću pomogla da se ostvari sportska legenda
