Zašto te tvoja reakcija “vuče” na ispravno u tvojoj glavi
-
Osam godina si svjesno i disciplinovano štedjela, što u tinejdžerskom dobu nije mala stvar. Ta ušteđevina je bila tvoj simbol budućnosti, nezavisnosti i samostalnog rada.
-
Novac ti je uzet bez pitanja, što stvara osjećaj izdaje i gubitka kontrole.
-
Činjenica da si dobila stipendiju ne briše osjećaj da ti je oduzeto ono što je tvoje, niti briše način na koji je to urađeno.
-
Tvoja odluka da uzmeš vrijedne stvari pastorke vjerovatno je bila motivisana željom za “ravnotežom” – osjećaj da se stvari izjednače jer je njen život spašen tvojim sredstvima.
Zašto drugi vide tvoje postupke kao pogrešne
-
Spašavanje života je moralno iznad lične imovine — čak i ako je način na koji su to uradili bio loš (bez tvoje dozvole).
-
Pastorka nije sama “uzela” tvoj novac niti odlučivala o tome; bila je bolesna i nije imala izbor.
-
Uzimanje njenih stvari i prodaja bez pristanka je pravno gledano krađa, a moralno djeluje kao kazna osobi koja nije donosila odluku.
-
To može trajno narušiti odnose, ne samo s njom, nego i s ostatkom porodice, jer će te pamtiti po toj jednoj odluci.
Gdje je suština sukoba
Ovo nije samo pitanje “ko je u pravu”, nego kako se donose odluke u porodici i gdje su granice tuđeg raspolaganja tvojim radom i trudom.
Mama i njen suprug su djelovali u hitnom, emotivno napetom trenutku, ali su ti oduzeli pravo da odlučiš. Ti si, s druge strane, reagovala iz povrijeđenosti i ljutnje, ali si odluku usmjerila na osobu koja je bila žrtva bolesti, a ne na one koji su odluku donijeli.
Moj zaključak
Ti nisi “monstrum” što si se naljutila ili što ne možeš odmah oprostiti — to su validne emocije. Ali način na koji si uzvratila išao je linijom koja će ti vjerovatno praviti teret u budućnosti, jer je bio usmjeren na nekoga ko nije direktno kriv.
Ako ti je cilj bio pravda, bolji put bi bio da to direktno raspraviš s mamom i njenim suprugom, ili čak tražiš da ti na neki način vrate novac kad budu u mogućnosti.
