Alen Nuri, glumac francuskog porijekla, ostavio je snažan trag u kinematografiji bivše Jugoslavije i u srcima brojnih gledatelja, posebno žena koje su ga obožavale. Iako nije ostvario holivudsku karijeru kakvu su mnogi predviđali, njegovo priznanje i uspjeh na Balkanu ostaju mu od neprocjenjive vrijednosti. Nuri se i danas s toplinom prisjeća svoje povezanosti sa Srbima, koje opisuje kao izuzetno srdačne i gostoljubive.
- Publiku je naročito osvojio ulogom nudista u filmu “Ljepota poroka”, ostvarenju koje je izazvalo burne reakcije, kako zbog svoje tematike, tako i zbog slobodnijih scena. Pored tog filma, pamti se po ulogama u djelima poput “Vrhovi Zelengore”, “Opasni trag”, “Iskušenje đavola” i seriji “Bolji život”, gdje je dodatno potvrdio svoj glumački raspon i šarm.
Upravo film “Ljepota poroka” ostavio je značajan pečat, ne samo zbog glumačkog izraza već i zbog izazovnih scena sa poznatim glumicama Mirom Furlan i Snežanom Savić, koje su tada slovile za neke od najatraktivnijih na sceni. Ipak, prema riječima članova ekipe, iskustvo sa snimanja bilo je prijatno i ispunjeno druženjem, naročito tokom večeri provedenih na Adi Bojani, lokaciji na kojoj se snimao film.
Petar Božović, kolega iz filma, kasnije je izjavio kako mu uloga nije predstavljala nikakav problem, dok je Mira Banjac otkrila detalje o svom neposrednom odnosu s Nurijem, naglašavajući da se u njegovom prisustvu osjećala opušteno i sigurno, čak i u intimnijim scenama.
Tokom boravka u bivšoj Jugoslaviji, Nuri je doživio sudbonosan susret s ženom iz Kovačice, malog mjesta u Vojvodini, s kojom je kasnije stupio u brak. Njihova veza nije bila samo emocionalna, već i kulturna – toliko snažna da se Alen odlučio preći u pravoslavlje, a vjenčanje su održali u crkvi u Uzdinu, što dodatno svjedoči o dubini njegove integracije u srpsko društvo.
- Njihova kći, Eloise Burdon, danas je profesionalna baletanka angažirana u Narodnom pozorištu u Beogradu, što je bio i povod za Nurijev povratak u Beograd nakon više od tri decenije odsustva. Taj povratak bio je emotivan – ističe da se osjeća kao da je i sam proizvod ovih prostora, jer su mu ljudi uvijek pokazivali toplinu, iskrenost i poštovanje.
Posebno ga je dirnula činjenica da ga ljudi i dalje prepoznaju i cijene, iako je prošlo više od 35 godina od njegovog najintenzivnijeg prisustva na ekranima. Oduševljen je što su mu građani ukazivali pažnju i zahvalnost, te ne skriva da ga je takva srdačnost duboko ganula.
Svoju povezanost s ovim krajem dodatno potvrđuje kroz ljubav prema srpskoj kuhinji, naročito prema tradicionalnim jelima poput sarme, i kroz poštovanje prema običajima i načinu života ljudi iz ovog kraja. Ovaj odnos nije površan – za njega je to oblik pripadnosti i emocionalne povezanosti s kulturnim identitetom supruge i porodice.
- U razgovoru o karijeri, prisjetio se kako se sasvim slučajno našao u svijetu jugoslovenskog filma. Nakon zapaženih nastupa u Francuskoj, odlučio je uzeti pauzu i otputovati na odmor, ne sluteći da će to potpuno promijeniti tok njegove karijere. Na jednoj plaži, susreo je poznatog sovjetskog glumca Sergeja Bondarčuka i njegovu suprugu, koji su mu, ne znajući njegov glumački background, predložili ulogu u filmu “Vrhovi Zelengore”.
Bez oklijevanja je prihvatio izazov i vratio se pred kameru, otvarajući tako novo poglavlje svog života u bivšoj Jugoslaviji. U tom filmu je glumio rame uz rame s Geraldine Chaplin, kćerkom legendarnog komičara Charlieja Chaplina, što je bio vrhunac njegove glumačke karijere u ovom dijelu Evrope.
Njegova priča svjedoči o tome kako splet životnih okolnosti može odvesti osobu na potpuno neočekivana mjesta, ali i kako se pravo prihvatanje i ljubav mogu pronaći daleko od doma, među ljudima druge kulture. Za Alena Nurija, to mjesto bio je Balkan – prostor na kojem je pronašao ne samo publiku, već i porodicu, vjeru i dom.
