Jesen 2019. godine donijela je jedno od najšokantnijih otkrića u novijoj evropskoj istoriji. U malom holandskom selu Ruinerwold, otkrivena je porodica koja je više od deset godina provela u potpunoj izolaciji, skrivena od očiju javnosti. Djeca, zatočena u mračnom podrumu, odrasla su bez ikakvog kontakta s vanjskim svijetom, vjerujući da ih njihov otac štiti od apokalipse.
- Glavni akter ove zastrašujuće priče bio je Gerit Jan van Dorsten, tada 67-godišnjak, koji je, vođen fanatičnim religijskim uvjerenjima, držao svoju djecu zatvorenima pod izgovorom „božanske zaštite“. Vjerovao je da ih svijet osuđen na propast ne smije dotaći i stvorio je zatvoreni, kontrolisani mikrosvijet iz kojeg niko nije smio izaći.
Sve se promijenilo jednog oktobarskog dana, kada se Izrael van Dorsten, najstariji sin, pojavio u lokalnom kafiću. Njegov izgled i ponašanje odmah su privukli pažnju: neuredan, uplašen, i s pogledom čovjeka koji prvi put vidi svijet. Nakon nekoliko pića, skupio je hrabrost i otkrio barmenu da nije napustio kuću osam godina, te da njegova braća i sestre još uvijek žive zaključani u podrumu.
- Reakcija je bila momentalna – pozvana je policija koja je, po dolasku na imanje, zatekla tišinu i prividnu urednost. No, iza jednog ormara, pronašli su skriveni prolaz koji je vodio u mračan i zagušljiv prostor. Tamo su naišli na šestoro djece, ispijenih lica i nesuvislog govora, koji nisu znali šta da misle o neočekivanim spasiocima.
Dalja istraga otkrila je jezivu istinu. Djeca nisu bila registrovana po rođenju, nikada nisu išla u školu, niti su imala pristup vanjskom svijetu. Njihov cjelokupan život odvijao se u tami podruma, oblikovan samo riječima oca koji ih je hranio pričama o smaku svijeta i njihovoj „božanskoj“ ulozi. Njihovo postojanje nije bilo poznato nijednoj instituciji.
- Najstariji sin Izrael, jedini je imao pristup internetu i društvenim mrežama. Iako je čak i objavljivao fotografije, nije tražio pomoć. Bila je to posljedica godina manipulacije, duboko ukorijenjenog straha i osjećaja dužnosti prema ocu koji je vladao njihovim životima poput proroka.
Nakon što su oslobođeni, otac Gerit Jan je uhapšen, a djeca su smještena u bolnicu. Iako su fizički bili stabilni, pokazivali su ozbiljne emocionalne i kognitivne teškoće. Pokazalo se da su živjeli na imanju koje je kupljeno još 1997. godine, gdje su sami uzgajali hranu i rijetko komunicirali sa spoljašnjim svijetom.
- Komšije su Gerita viđale povremeno, ali nisu posumnjale da iza zatvorenih vrata krije torturom obilježenu svakodnevicu. Troje starije djece imalo je ograničenu slobodu, dok su mlađi bili potpuno izolovani. Njima je usađeno uvjerenje da svijet izvan podruma donosi smrt i propast.
Suđenje koje je počelo u januaru 2020. godine bilo je zatvoreno za javnost, a optužbe su obuhvatale nezakonito lišavanje slobode, emocionalno zlostavljanje i manipulaciju. Iako mu je zdravstveno stanje bilo loše, Gerit Jan je proglašen odgovornim za svoje postupke. Ipak, kazna koju je dobio bila je blaža od očekivanog, što je izazvalo podijeljene reakcije javnosti.
- Najstarija djeca svjedočila su protiv oca, svjesni razmjera zla koje su pretrpjeli. Mlađi su, zbunjeni i još uvijek pod emocionalnim teretom, teško razumijevali stvarnost. Njihov put ka oporavku bio je tek na početku.
Danas, sudbine djece iz porodice van Dorsten ostaju djelimično nepoznate. Neka su se povukla iz javnosti, tražeći mir i rehabilitaciju, dok su druga pokušala da se uklope u društvo koje im je decenijama bilo nepoznato. Traume koje su pretrpjeli ne mogu se izbrisati, ali podrška i razumijevanje su ključni za njihov oporavak i budućnost.
Ova priča nije samo tragična porodična drama – ona je i podsjetnik na to koliko je važno slušati, posmatrati i reagovati. Jer ponekad, iza zatvorenih vrata, odvijaju se životi u tišini, čekajući da ih neko konačno čuje.
