U današnjem članku vam donosimo jednu potresnu priču o ženi čiji je glas obilježio decenije muzike, a čiji su posljednji dani bili borba s jednom od najpodmuklijih bolesti današnjice.
- Priča o Merimi Njegomir nije samo priča o bolesti, već i o tihoj hrabrosti, o dostojanstvu u najtežim trenucima i o tome kako život može da se promijeni u samo jednom danu — onom danu kad čujete dijagnozu koju niko ne želi da čuje.
Merima je cijelog života zračila blagom energijom i nenametljivom elegancijom. Na sceni je bila smirena, a van nje topla i neposredna. Niko iz njenog okruženja nije mogao ni da nasluti kroz šta prolazi, jer sve do posljednjih nedjelja djelovala je vitalno, aktivno i potpuno posvećena muzici. Bolest koja ju je pogodila razvija se tiho, skriveno, gotovo neprimjetno, i baš zbog toga gubitak je bio šok ne samo za porodicu i prijatelje, nego i za čitavu javnost.
- Sve je počelo jednim jedinim simptomom — blagim bolom u stomaku. Nije bilo dramatičnih najava, nije bilo očiglednih znakova. Kao i mnogi ljudi, i ona je taj osjećaj pripisivala umoru, naporu, možda probavnim tegobama. Tek kad su se pregledi nizali jedan za drugim, došla je hladna i kratka rečenica ljekara: karcinom pankreasa. Dijagnoza koja mnoge ostavlja bez daha. Ova bolest često ne daje šansu, jer do simptoma obično dođe tek kad su mogućnosti liječenja znatno sužene.
Prema pisanju portala „Blic Zdravlje“, stručnjaci godinama upozoravaju da rak pankreasa spada među najtiše i najbrže napredujuće oblike maligniteta, sa stopom preživljavanja koja je i dalje bolno niska. U tekstovima objavljenim tim povodom naglašava se da su simptomi toliko neodređeni da pacijenti često kasno potraže medicinsku pomoć. Upravo zbog toga se Merimina priča danas koristi kao primjer koliko je važno reagovati na svaku promjenu u tijelu, ma kako bezazleno djelovala.
Njeni prijatelji iz muzičkog svijeta opisivali su je kao osobu koja je uvijek zračila zdravljem i snagom. Tokom ljeta kada je sve počelo, djelovala je potpuno dobro, a posljednji javni nastup u Sokobanji izvela je s osmijehom, čvrstim glasom i energijom zbog koje je publika ustala na noge. Kolega Zoran Dašić ispričao je da se tek nekoliko dana kasnije požalila na bol u stomaku, a dijagnozu mu je saopštila tek kada je skupila hrabrost da izgovori te riječi naglas. Šok koji je osjetila bio je odraz toga koliko je bolest brzo napredovala.
- Merimina borba bila je kratka, ali ispunjena vjerom i nadom. Nastavila je da se bori, da vjeruje u sebe, da se oslanja na ljubav svoje djece i bliskih prijatelja. Rekla je da su joj bili najveći oslonac i snaga koja ju je držala uspravnom u danima punim iscrpljujućih terapija. Govorila je tiho, ali odlučno: nada postoji, borba je neophodna, a optimizam je jedino što čovjek može da zadrži kada sve drugo izmakne.
Prema pisanju portala „Kurir Stil“, mnogi u njenom okruženju svjedočili su da je Merima do samog kraja zadržala dostojanstvo. Novinarka koja je pratila njenu priču naglasila je kako je pevačica bila osoba koja nikada nije željela da opterećuje druge, čak ni kada su bolovi postali gotovo nepodnošljivi. Upravo u tome je bila veličina njenog karaktera — tiho je trpjela, ali nikada nije dozvolila da zbog toga neko brine više nego što mora.
Njena prijateljica, pjevačica Nada Topčagić, kasnije je otkrila koliko je teška bila ta borba. Govorila je o hemoterapijama koje su trajale satima i iscrpljivale i tijelo i duh. Merima joj je priznala da ponekad danima ne može da ustane iz kreveta, ali i da se nada operaciji koja bi joj dala šansu za oporavak. U tim riječima osjeća se i tuga i hrabrost — čovjek koji se bori do kraja, iako zna da je put pred njim strm.
Prema pisanju portala „Nova.rs“, ljekari često ističu da se rak pankreasa u velikom broju slučajeva otkrije tek kada su mogućnosti liječenja ograničene. Ova bolest rijetko daje priliku za ranu dijagnozu, pa mnogi pacijenti prođu isti put kao Merima — od prvog simptoma do teške anatomske slike bolesti prođe samo nekoliko nedjelja ili mjeseci. Upravo zato se njena priča danas često spominje u kontekstu javnog zdravlja i prevencije.
- Njeni posljednji razgovori s bliskim ljudima bili su ispunjeni i tugom i smirenošću. Nada je, sa suzama, prenijela riječi koje će pamtiti do kraja života: Merima joj je rekla da ljudi često ne shvataju koliko je sreće u danima bez bola, u sitnim radostima kao što su osmijeh i kafa. To je, kako je rekla, najveće bogatstvo. U tim rečenicama krije se mudrost koju je život i bol pretvorio u istinu.
Merima je preminula tiho, 20. novembra 2021. godine, ostavljajući za sobom dubok trag u muzici i kulturi. Njena smrt došla je brzo, ali je ostavila snažnu poruku: zdravlje je krhko, a briga o sebi ne smije da čeka. Otišla je žena čiji je glas nosio toplinu, čija je umjetnost spajala generacije, i čiji je karakter bio jednako lijep kao i pjesme koje je pjevala.
Merimina priča danas živi u pjesmama, u sjećanjima onih koji su je voljeli, ali i u opomeni koju je ostavila — da na signale tijela treba obratiti pažnju, da rutinski pregledi spašavaju živote i da se bolest ne bira, ali se hrabrost bira svakog dana iznova. Njena borba podsjeća da dostojanstvo postoji i u najtežim trenucima, a da ljubav i podrška bližnjih mogu biti svjetlost čak i onda kada se čini da je sve drugo ugašeno.
Otišla je možda tiho, ali je ostavila glas koji se i dalje čuje. A to je ono što prave umjetnike čini vječnim.
