E, koliko puta si lego sav umoran, nadaš se da ćeš utonuti u san kao klada, a onda – ništa. Gledaš u plafon, okrećeš se s boka na bok, brojiš ovce, pa i one dosade. A mozak radi sto na sat – sećaš se šta si rekao pre tri dana, razmišljaš o neplaćenim računima, o onom što nisi stig’o da uradiš. San nikako da dođe. E pa, evo ti načina kako da se izboriš s tim, da legneš, zatvoriš oči i zaspiš k’o beba.

Nesanica je danas postala svakodnevni problem. Neki legnu na vreme, ušuškaju se pod ćebe, sve bude kako treba – ali san neće na oči. Srce ubrzano lupa, misli naviru, a svaki mali šum iz okoline postaje nova smetnja. Ljudi se često osećaju frustrirano, pitajući se zašto telo neće da se smiri kad je sve spremno za odmor.
U tim trenucima, važno je umiriti organizam, a posebno mozak, koji često ne zna kad da stane. Jedna od efikasnih metoda, koju koriste čak i vojnici i doktori u kriznim situacijama, jeste tehnika opuštanja tela i disanja.
Ugasite telefon, tablet, TV, muziku. Svetlosni i zvučni signali zbunjuju mozak i on ne zna da je vreme za spavanje. Lezite udobno i ne zatvarajte odmah oči. Fokusirajte se na telo. Osetite glavu, ramena, ruke, noge, zamišljajući kako postaju teške, opuštene, kao da tonu u krevet.
Zatim, počnite sa tehnikom disanja 4-7-8:
-
Udahnite kroz nos polako brojeći do četiri,
-
Zadržite dah brojeći do sedam,
-
Izdahnite kroz usta, lagano, brojeći do osam.
Ponovite ovu tehniku nekoliko puta, dok ne osetite kako vam se telo smiruje, a srce usporava. Disanje je veza između tela i uma, i ako ga pravilno koristite – pomaže vam da se opustite iznutra.
Dok ležite i dišete, zamislite mirnu scenu. To može biti vodopad, tiha šuma, plaža u sumrak. Bitno je da to mesto izaziva smirenje i spokoj. Zamislite zvukove, mirise, čak i dodire – vlažnu mahovinu pod prstima, blagi povetarac na licu.
Vizualizacija je moćan alat – kad mozak poveruje da je na sigurnom i lepom mestu, opušta telo i pušta san da dođe.
Za one koji žele da isprobaju nešto dublje, tu je tehnika sa zviždukom:
-
Postavite vrh jezika iza prednjih zuba.
-
Udahnite na nos, brojeći do četiri.
-
Zadržite dah sedam sekundi.
-
Zviždućući izdahnite kroz usta osam sekundi.
Ova metoda dodatno pomaže koncentraciji i usporavanju moždanih aktivnosti, što je ključno za brži ulazak u san.
Ova vežba služi da se mišići oslobode napetosti, koja se tokom dana skuplja po telu.
Evo kako:
-
Podignite obrve i držite ih napeto 5 sekundi. Zatim opustite i osetite kako napetost odlazi.
-
Napunite obraze osmehom, zadržite 5 sekundi, pa opustite.
-
Zaškiljite oči, držite 5 sekundi, pa otpustite.
-
Zabacite lagano glavu i opustite vrat, dozvolite jastuku da ga „primi“.
Nastavite dalje niz telo – ramena, ruke, stomak, butine, listove, stopala. Svaki deo tela stegnite na 5 sekundi, pa opustite. Ova tehnika može vas doslovno uspavati usred vežbe.
Zvuči čudno, ali upravo ta obrnut psihološki efekat često radi. Kad mozak više ne oseća pritisak da mora da zaspi, opušta se i san dolazi prirodno. Umesto da se borite s nesanicom, prihvatite je i recite sebi: “U redu je, ako ne zaspim večeras.” Paradoksalno, baš tada – zaspete.
Nesanica nije znak slabosti, već poziv tela da ga oslušnemo. San ne dolazi na dugme, ali ga možemo pozvati na pravi način. Mir, disanje, opuštanje i prihvatanje – to su alati koji su uvek dostupni.
A kad konačno zaspite kao čovek, probudićete se svežiji, odmorniji i zadovoljniji. I svaki sledeći san će dolaziti lakše, jer telo uči – a miran san je najbolji lek koji ne košta ništa.