U svakodnevnom životu, mnoge duhovne tegobe ostaju neprepoznate, prikrivene iza termina poput stresa, anksioznosti ili depresije. Međutim, prema rečima iskusnih duhovnika, postoje situacije kada uzrok nevolje nije psihološke, već duhovne prirode.
- U tim trenucima, granica između bolesti i demonskog uticaja postaje tanka i teško uočljiva, osim onima koji su život posvetili molitvi i duhovnom razlikovanju. Jedan od takvih je i otac Arsenije, iguman manastira Ribnica, čije riječi sve češće pronalaze put do onih koji tragaju za odgovorima izvan granica nauke.
Njegovo iskustvo nije izgrađeno na teoriji, već na brojnim razgovorima s ljudima koji dolaze sa različitim teretima – od duševne boli do duhovne tame. Iako ističe da nema dar “vidovitosti” ili automatskog prepoznavanja duhovnih problema, otac Arsenije vjeruje u snagu crkvenog života i molitve kao najpouzdanijih alata za razlučivanje istine. Njegova metoda nije spektakularna, ali je duboka: vodi osobu kroz aktivno pravoslavno življenje – kroz post, ispovest, pričešće, i molitveno pravilo kod kuće.
Prema njegovim riječima, onaj ko je pod snažnim demonskim uticajem često nije u stanju da izdrži takvu duhovnu disciplinu. Iako se čini jednostavnim, redovno prisustvovanje liturgiji i molitvi postaje nepremostiva prepreka. Osobe koje su zaposednute silama tame, kako kaže, osjećaju snažan otpor prema svetim tekstovima, ne mogu da izgovore molitve, ni da kroče u crkvu, dok kod mentalno oboljelih takve prepreke ne postoje. Oni, uprkos patnji, nastavljaju borbu – čitaju, mole se i trude se da ostanu blizu Boga.
- Portal “Telegraf.rs” ranije je prenosio slične izjave duhovnika iz manastira Tumane, koji su isticali da mentalna bolest i demonska opsednutost nikako nisu ista stvar. Istakli su da mnogi ljudi koji boluju od psihoza ili depresije i dalje teže svetosti, dok demonsko prisustvo upravo blokira sve što vodi ka dobru. Ovo dodatno potvrđuje ono što otac Arsenije govori – da se razlika ogleda u duhovnom otporu.
Još jedan važan element, koji prema njegovim riječima demoni koriste kao oružje, jeste gordost. Kada se neko preda toj unutrašnjoj oholosti, počinje da vjeruje da je iznad drugih, da je “poseban” i da ga Bog izdvaja na poseban način. U takvom stanju, osoba često odbija svaku pomoć, ubijeđena da su svi drugi u zabludi, osim nje. To postaje idealna podloga za djelovanje zla, koje se hrani samoćom, izolacijom i odbacivanjem autoriteta – kako duhovnog, tako i društvenog.
Zanimljivo je da otac Arsenije ne odbacuje medicinu, već naglašava da je sinergija između duhovnog i psihološkog pristupa često neophodna. Naime, neki problemi zaista zahtijevaju medicinsku intervenciju, ali, kako tvrdi, veliki broj slučajeva koje ljudi nazivaju psihijatrijskim zapravo imaju dublji, duhovni korijen. Nažalost, u vremenu u kojem duhovni jezik polako biva potisnut, sve više ljudi traži rješenja samo u tabletama, zaboravljajući da mir duše ne dolazi uvijek iz bočice, već iznutra.
- Prema pisanju “Politike”, u sve većem broju sela u Srbiji, naročito u istočnom dijelu zemlje, sveštenici sve češće prijavljuju da ljudi dolaze sa problemima za koje tvrde da su “neobjašnjivi”. Iako većina njih nikada nije bila kod psihijatra, mnogi su prošli ljekarske preglede koji nisu otkrili ništa konkretno. Tada, upravo sveštenici, kao što je otac Arsenije, postaju njihova posljednja nada. Iako to nije lagan put, kroz molitvu i istrajnost, brojni vjernici svjedoče o ozdravljenjima – ne samo od duhovnih muka, već i od raznih emocionalnih i tjelesnih tegoba.
Ključ leži u jednostavnosti, tvrdi iguman. Bez skromnosti, bez svakodnevne molitve i povjerenja u Boga, čovjek ostaje lak plijen silama koje ga vuku prema tami. Nema brzog rješenja, niti magične formule. Potrebna je vjera, disciplina i povratak Crkvi – ne kao instituciji, već kao živom organizmu koji okuplja i liječi. Bez tog korijena, ni najjača psihoterapija neće imati puni učinak.
- Kako prenosi portal “Stil Kurir”, čije se novinarke sve češće bave temama iz duhovnog zdravlja, upravo ovakvi razgovori sa monasima i duhovnicima pomažu ljudima da pronađu novi pogled na svoje probleme. Duhovne teme više nisu tabu – naprotiv, postaju sve važniji dio brige o čovjeku kao biću sastavljenom od duha, duše i tijela.
U konačnici, otac Arsenije ostavlja poruku koja nadilazi sve teorije i rasprave: put do iscjeljenja nije uvijek jednostavan, ali je uvijek moguć ako čovjek odluči da se preda u ruke Boga i krene putem istine i poniznosti. Demoni, kaže, najviše strahuju od skromnog čovjeka koji se redovno moli – jer tada, za njih, nema više prostora.
