Na plaži u crnogorskom mjestu Orahovac ovih dana zabilježen je prizor koji je mnoge podsjetio na vremena kada su knjige bile nerazdvojni saputnici ljudi u svakodnevici.U današnjem članku vam donossimo jedan neobičan događaj koji je pozitivno iznenadio sve prolaznike na plaži.
- U moru, okružena prirodnim ljepotama i daleko od buke svakodnevice, žena stoji do pasa u vodi – ali ne da bi se rashladila ili fotografisala, kako to danas mnogi čine, već da bi čitala knjigu. Bez telefona, bez slušalica, bez zurenja u ekran – samo ona i stranice koje drži u rukama.
U eri u kojoj je gotovo nezamislivo provesti i nekoliko minuta bez gledanja u mobilni telefon, ovakav prizor djeluje gotovo filmski. Na društvenim mrežama, gdje se video vrlo brzo proširio, korisnici su se nadmetali komentarima – od duhovitih do dirljivih. Neki su nagađali da je u pitanju studentkinja prava koja koristi svaki trenutak da se pripremi za ispite. Drugi su sa dozom ironije komentarisali da je “kraj svijeta došao kada neko na plaži odluči da čita knjigu pored tolikog sunca i mora”.
Ali izvan komentara i šale, ovaj trenutak je snažan podsjetnik na to koliko su se naše navike promijenile. Samo nekoliko decenija ranije, knjige i novine su bile glavni saputnici ljudi – u prevozu, u parkovima, u kafićima. Danas, umjesto da vodimo razgovore ili uživamo u tišini, svi kao hipnotisani zurimo u ekrane.
- Kako piše portal Nova.rs, prema istraživanju Centra za društvena istraživanja Srbije, čak 72% mladih u Srbiji provodi više od četiri sata dnevno na mobilnim telefonima, dok 45% ne pročita nijednu knjigu godišnje. Ovi podaci ne samo da zabrinjavaju već i otvaraju pitanje – da li tehnologija polako potiskuje kulturu čitanja?
Mobilni telefon postao je neodvojivi dio svakodnevice – nosimo ga u kupatilo, u krevet, na ručak s prijateljima. Panika nastaje kad ga zaboravimo kod kuće, kao da nam je bez njega život nepotpun. U prevozu više niko ne lista novine niti čita knjige; umjesto toga, svi pomno prate sadržaj na ekranima, bilo da je riječ o društvenim mrežama, vijestima ili video sadržaju.
A onda se pojavi žena koja stoji u moru i čita knjigu. Bez obzira da li je u pitanju priprema za ispit ili bijeg od stvarnosti, ona šalje važnu poruku – da je čitanje i dalje živo. Da postoji taj tihi, intimni svijet koji knjiga može da pruži, i da nam ni najnaprednija tehnologija ne može oduzeti osjećaj koji dobijemo kada nas dobra priča potpuno obuzme.
- Kako navodi RTS, sve je više inicijativa u regionu koje pokušavaju da vrate kulturu čitanja. Organizuju se “book clubovi”, razmjene knjiga, čak i mini biblioteke na otvorenom. U nekim gradskim prevozima u Beogradu i Novom Sadu postavljeni su plakati sa odlomcima iz knjiga kako bi se putnicima bar na trenutak pružila drugačija vrsta sadržaja od one na ekranima.
Zanimljivo je kako prizori poput ovog izazovu toliko pažnje – ne zato što je nešto spektakularno, već jer je rijetko. Rijetkost postaje ono što je nekada bilo sasvim uobičajeno – čovjek s knjigom u ruci. U vremenu kada se sve mjeri brojevima, brzinom i algoritmima, čitanje je postalo čin otpora, tiha pobuna protiv buke svijeta.
- Još jedno domaće istraživanje, koje prenosi Blic, pokazuje da iako mlađe generacije preferiraju digitalni sadržaj, postoji značajan procenat onih koji su se umorili od ekrana i traže povratak papirnim knjigama. Izdavači sve češće prijavljuju povećan interes za laganu ljetnju literaturu, posebno među ženama u dobi od 25 do 40 godina. To znači da ipak postoji prostor za ravnotežu – tehnologija može da bude alat, ali ne mora da zamijeni sve druge aspekte života.
Zato žena u moru nije samo simbol jedne neobične situacije. Ona je podsjetnik na važnost malih izbora. Na snagu jednostavnih navika koje nas mogu povezati sa sobom i svijetom na dublji način. Možda neće promijeniti društvo preko noći, ali će sigurno ostaviti trag – makar u pogledu nekoga ko je prošao pored nje i, makar na tren, pomislio da bi mogao ponovo da uzme knjigu u ruke.
U svijetu koji nas stalno poziva da budemo dostupni, brzi i površni, žena s knjigom u moru podsjeća da je u redu usporiti. Da je u redu ne znati šta se dešava na mrežama. Da je vrijeme provedeno s knjigom – vrijeme za sebe. I da upravo u toj tišini može da se pronađe sloboda koju nijedna notifikacija neće ponuditi.
