U društvu u kojem se često čuje kritika na račun mladih, gdje se njihov rječnik opisuje kao katastrofalan, a stav prema starijima i zakonima kao površan i sebičan, rijetko se ističu primjeri istinske dobrote i poštenja. Ipak, svaka takva generalizacija lako se može opovrgnuti, jer nije svaka mlada osoba nedostojna povjerenja ili neosjetljiva na tuđe probleme.
- Jedan od tih svježih primjera dolazi iz Smederevske priče koja je brzo postala tema razgovora u lokalnoj zajednici, i to zbog jednostavnog, ali iznimno dirljivog čina – vraćanja izgubljenog novčanika. Marija Marić, sugrađanka, doživjela je trenutak koji je ponovno potvrdio da dobri ljudi i dalje postoje, i da mladost može biti sinonim za poštenje, a ne samo za nemar i bunt.
Marija je izgubila svoj novčanik dok je kretala prema gradu. U džepu se, kako kaže, nalazio novac, osobne kartice i dokumenti koji su joj bili vrlo važni, ali ništa što se ne bi moglo nadoknaditi. Njena svakodnevica tog dana uključivala je i šetnju psa, što je dodatno kompliciralo potragu – pas je išao za automobilom, dok je Marija prolazila gradom, ali nigdje nije primijetila nestanak novčanika. Uobičajeni osjećaj zbunjenosti i frustracije odmah ju je obuzeo, jer gubitak dokumenta često stvara naglašeni osjećaj krivnje i zabrinutosti. Marija je u glavi već vidjela scenarij u kojem netko drugi ne želi vratiti izgubljeno, a misao na ponovno izdavanje dokumenata dodatno je pojačavala njen stres. Ovo je iskustvo mnogima poznato – trenutak kad shvatite da su vaši osobni predmeti izvan vašeg dosega izaziva mješavinu straha, ljutnje i nemoći, a Marija je to osjećala svakim dijelom svog bića.
- Ono što priču čini posebnijom jest trenutak kada su upravo mladi ljudi koji prolaze pored njezina dvorišta primijetili novčanik i odlučili ga vratiti. Marija se prisjeća kako su ga, u dogovoru ili spontano, sakrili iza kapije dok su zauzimali prostor, čime su omogućili da ona konačno pronađe izgubljeni predmet. Kada ga je otvorila, uvjerila se da je sve na svom mjestu, i da je postoji još ljudi koji ne posežu za tuđim stvarima. Njeno oduševljenje i osjećaj olakšanja nisu mogli biti veći – u svijetu u kojem često prevladavaju negativne priče, ovaj čin poštenja bio je poput svjetionika. Marija je pokušala otkriti tko su mladi ljudi koji su joj pomogli, ali bezuspješno. Ipak, osjećaj zahvalnosti bio je toliko jak da je željela javno pohvaliti njihovu gestu i roditeljima uputiti čestitke na odgoju.
Priča Marije Marić nije izolirani slučaj. Slične situacije iz domaćih medija pokazuju da postoji kontinuirana praksa mladih koji, unatoč stereotipima, djeluju moralno i odgovorno. Primjerice, portal Blic.rs redovno objavljuje priče o mladim ljudima koji pomažu starijima ili nepoznatim sugrađanima, dok Kurir.rs ističe volonterske akcije i humanitarne inicijative koje provode srednjoškolci i studenti. Čak i Politika.rs bilježi pozitivne priče iz lokalnih zajednica, naglašavajući kako mnogi mladi ne samo da vraćaju izgubljene stvari, već aktivno sudjeluju u očuvanju društvene odgovornosti i zajedničkog povjerenja. Sve ovo potvrđuje da, iako se često kritizira njihova ponašanja, mladi ipak pokazuju sposobnost suosjećanja, etičkog djelovanja i brige za druge.
- Važno je spomenuti i psihološki aspekt ovakvih događaja. Gubitak novčanika ili važnih dokumenata izaziva stres, paniku i osjećaj ranjivosti, što psiholozi redovito naglašavaju u svojim radovima. Prema domaćem istraživanju Instituta za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, situacije u kojima ljudi dožive gubitak osobnih predmeta izazivaju kombinaciju anksioznosti i straha od nepravde, a čin vraćanja predmeta od strane nepoznatih osoba značajno smanjuje taj stres i potiče osjećaj sigurnosti. Stoga, čin dvoje mladih koji su vratili novčanik Mariji nije samo običan gest – to je dokaz da poštenje i humanost mogu prevladati svakodnevne frustracije i strahove, te da mali čin dobrote ima ogromnu emocionalnu vrijednost za osobu kojoj je pomoć pružena.
Priče poput ove iz Smederevske okoline imaju dodatnu društvenu težinu jer pokazuju kako, unatoč negativnim prikazima u medijima i čestim predrasudama, postoji kontinuirana prisutnost etičkog ponašanja među mladima. To potvrđuje i lokalni medijski portal N1 Srbija, koji redovito objavljuje pozitivne vijesti iz zajednica i ističe važnost mladih kao nositelja društvene odgovornosti. Marija Marić svojim iskustvom podsjeća nas da nisu sve generacije iste i da se ponekad najveće priče o humanosti događaju u tišini, bez medijske pompe, ali s ogromnim značajem za one koji ih dožive. Ovakve priče često se prešućuju, no njihova moć i utjecaj na moral zajednice ne smije biti zanemarena.
- Na kraju, priča Marije Marić nije samo anecdotalna. Ona nosi univerzalnu poruku o vrijednosti poštenja, pažnje prema drugima i ljudske solidarnosti. Dok neki mediji stalno ističu nedostatke mladih, događaji poput ovog služe kao podsjetnik da postoje pojedinci koji ne samo da poštuju društvene norme, već ih i aktivno promoviraju svojim postupcima. Zahvaljujući njima, zajednica ostaje svjesna da su temelji povjerenja i humanosti i dalje prisutni, te da su male geste u stanju promijeniti nečiji dan – ponekad i život. Marijina poruka mladima i njihovim roditeljima ostaje jasna: svaka gest dobra je i vrijedi je prepoznati, pohvaliti i širiti.
