U današnjem članku pišemo o nevjerojatnoj i inspirativnoj priči o Slobodanu Dragoviću, poznatom beogradskom arhitekti, koji je u 85. godini odlučio da se zamonaši, zajedno sa svojom suprugom Irinom, koja je to učinila nekoliko dana nakon njega.
- Ova priča nije samo o duhovnom putu, već i o životu punom trauma, gubitaka i sudbinskih preokreta, koji su ga na kraju doveli do duhovne transformacije.
Slobodan je rođen 1936. godine u Prokuplju. Odrastao je u teškim okolnostima, jer je vrlo rano izgubio oba roditelja. Njegova majka se tragično ubila nakon porođaja, a Slobodan je duboko nosio osjećaj krivice zbog toga. „Kopao sam grob svoje majke“, rekao je Slobodan, što je bio trenutak koji je ostavio dubok ožiljak na njegovoj duši. Odrasla je trauma koju su mu bile nametnule laži o smrti njegove majke, koje su mu servirale tetke, skrivajući pravu istinu o njenoj smrti.
- Tijekom svog života, Slobodan je bio suočen s dubokom potragom za osvetom, jer su mu ubijeni otac i stric. Kao mladić, imao je plan da izvrši krvnu osvetu, čak se naoružao i pripremao za tu misiju. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, Slobodan je shvatio da mu je obitelj i duhovni mir važniji od osvete. Odluka da se odupre tim porivima, koji su mu bili ukorijenjeni u obiteljskom naslijeđu, bila je ključna za njegovu daljnju duhovnu evoluciju.
Spoznaja koja je za njega bila ključna bila je Božja volja. Bog ga je odveo na duhovni put koji je započeo odustajanjem od osvetoljubivih želja i okretanjem prema molitvi i duhovnoj obnovi. Kako kaže, Gospod mu nije dopustio da izvede osvetu, a susret sa suprugom Irinom i rođenje njihove kćeri Marine postavili su ga pred pitanje kako bi njegovi postupci uticali na budućnost njegove obitelji. To je bio trenutak kada je odlučio da odustane od plana i zauvijek se posveti ljubavi i obitelji, a ne osveti.
- Slobodanova duhovna transformacija postepeno se razvijala kroz godine, ali najvažniji trenutak desio se kad je u 85. godini odlučio da se zamonaši. U tom trenutku, njegove bračne odluke i duhovni susreti sa suprugom Irinom postali su ključni za njihovu zajedničku odluku o monaštvu. Irina, koja je bila sa Slobodanom kroz cijeli njegov život, također je odabrala istu duhovnu putanju, postajući mati Irina. Ovaj nevjerojatan susret duša, koji je došao kasnije u životu, nije samo znak njihove duhovne zrelosti, već i simbol ljubavi i zajedništva koje su sagradili kroz godine života, iskustava i duhovnih borbi.
Slobodanova priča nas podsjeća da nikad nije kasno za duhovnu obnovu i da istinska snaga dolazi kroz praštanje, prepoznavanje vlastite unutrašnje borbe i vođenje ljubavi prema onima koje volimo.
