U današnjem članku vam donosimo nekoliko zanimljivosti o tome kako su mudre riječi Patrijarha Pavla, čovjeka čije su skromnost i blagost ostale upamćene, i dalje žive među ljudima koji traže mir u svojim domovima.
- Njegovo učenje o porodici kao svetinji ostavlja dubok trag, jer je govorio tiho, ali je njegov glas dopirao do srca. Porodica je, govorio je Patrijarh, mjesto gdje se rađa dobro, gdje se uči poniznost i gdje se čuva ljubav. Ali je isto tako upozoravao da ako u dom uđe gordost, tada ljubav i mir izlaze na vrata.
Patrijarh Pavle često je govorio da blagostanje porodice ne zavisi ni od bogatstva, ni od imanja, niti od broja članova — nego od topline i duhovne snage koja vlada među njima. „Porodica je mala Crkva,“ govorio je, upisujući tim riječima domaći prag u nešto daleko svetije nego što je puka građevina i krov nad glavom. Za njega, tu su se učile najveće životne vrijednosti: praštanje, žrtva, poštovanje i poslušnost, ne iz straha, nego iz ljubavi. Bez doma ispunjenog dobrotom, čovjek teško može izrasti u čistu i plemenitu dušu.
Ali Patrijarh nije bio slijep za realnost. Upozoravao je da u svaku kuću može ući opasno zlo – sujeta i ponos. To je vidio kao najveću opasnost za porodične odnose. Sujeta, govorio je, truje dušu, a ponos razara mir u srcima. Kada među najbližima počnu odzvanjati riječi poput „Ja sam u pravu“ ili „Moje je važnije“, tada — upozoravao je — đavo tiho ulazi u kuću. I s njim dolazi hladnoća u srcima, zatim sitne svađe, uvrede i ljutnja, dok toplina i razumljenje sve više blijede.
- „Bolje je i popustiti kada si u pravu, nego razbiti mir u kući,“ jedna je od njegovih najpoznatijih poruka. Patrijarh je vjerovao da prava ljubav ne traži nadmoć, nego iskreno davanje. Da je ljubav djelo, ne samo riječ. Poniznost, govorio je, nije znak slabosti, već dokaz snage — jer se samo snažan čovjek može povući radi tuđeg mira, čak i kad je siguran u svoju pravičnost.
U Srbiji su mnogi sveštenici danas podsjetnik na ovo učenje. „Patrijarh Pavle nas je učio da dom ne može biti svet ako u njemu vlada oholost,“ ističe protojerej Dragan iz Beograda, naglašavajući važnost praštanja i suzdržanosti u porodičnim odnosima. On navodi kako su upravo uvrede i nepopuštanje među supružnicima najčešći uzrok raspada porodičnih zajednica, dok se tolerancija i razum rjeđe nalaze u domovima nego što bi trebalo.
Slično govori i jedan crkveni savjetnik iz Banje Luke, koji u svojoj zajednici radi s bračnim parovima: „Svađa se može desiti, ali ako nakon nje nema zagrljaja, nema oprosta, onda dom postaje hladan. Patrijarh Pavle je govorio da se ljudi rađaju da bi se voljeli, ne da bi se svađali. I to je duhovna istina.“ Članovi njegovog savjetovališta primjećuju da su riječi Patrijarha i danas često citirane među vjernicima koji žele da sačuvaju mir.
- I u hrvatskim pravoslavnim zajednicama, Patrijarhova učenja podsjećaju na bitnost skromnosti u srcu. „Odričući se ponosa, spasavamo sebe i naše najmilije,“ stoji u brošuri jedne zagrebačke crkvene zajednice, posvećenoj savremenim izazovima porodice. Oni pozivaju vjernike da obrate pažnju na „tihe bolesti duše“ – sujetu, zavist i potrebu da uvijek budu u pravu. Jer, kako su zapisali, te bolesti su često nevidljive, a nijedna materijalna opasnost ne može učiniti toliko štete koliko jedno nerazumno i neponizno srce.
Patrijarh Pavle je stalno ponavljao da je najveća snaga u ljubavi, koja podnosi, prašta i gradi. Govorio je da različitost mišljenja nije prepreka, već prilika da čovjek raste; da je, u domu posebno, važno saslušati, razumjeti i preći preko sitnih nesuglasica radi većeg dobra. Dom nije mjesto za dokazivanje moći, već mjesto za građenje mostova.
U vremenu kada su materijalizam, egoizam i naglost sve prisutniji, Patrijarhove riječi zvuče snažnije nego ikad: „Sačuvajmo porodicu — jer ako nju izgubimo, sve smo izgubili.“ Njegova poruka podsjeća da se blagost ne nalazi u izobilju, nego u skromnosti srca. Da kuća puna ponosa brzo postaje hladna i prazna, dok u domu gdje vlada razum i toplina – pa makar i uz skromnu trpezu – živi mir.
- Upravo zato, Patrijarh Pavle je ostavio naslijeđe koje nadilazi granice vjere: to je poziv da u našim domovima njegujemo ljubav veću od ega, poniznost veću od sujete, i mir koji se ne štiti vikanjem, nego šutnjom koja grli. Jer dom bez ljubavi nije dom, već samo zidovi, a kuća u kojoj gordost prebiva — nema Boga u sebi.
Jer gdje je ljubav i praštanje, tu je Bog. A gdje je Bog — tu je i mir.
