- Moramo da kazremo kako je ona dozivjela tokom svoje turneje jednu veliku povredu noge, svi su to komentarisali, ona je morala cak i na operaciju. Sada je nakon toliko vremena od oporavka postavila slike sa svojim voljenim Bobom, ona je zeljela svima pokazati kako ona još uvijek uziva maksimalno u zivotu, i objavila slike sa bazena, ali ljudi su to ovako komentarisali:
- PLIVA PO VODI KAO DASKA! ŠTA JE BOBA NOSI KAO INVALIDA, KAO DA JE NEP0KRETNA!
BONUS:
Crveni luk se svrstava u rod Allium, što se odražava iu njegovoj latinskoj oznaci Allium cepa. Ovaj rod obuhvaća približno 600 do 700 vrsta, od kojih su većina samonikle biljke bez gospodarskog značaja. Naime, članovi roda Allium nalaze se isključivo na sjevernoj hemisferi, sa samo jednom vrstom identificiranom na južnoj hemisferi, točnije u južnoj Africi; međutim, klasifikacija ove vrste ostaje sporna i trenutno je predmet istraživanja u tijeku. Divlje vrste Allium prevladavaju diljem sjeverne hemisfere, protežući se od američkog kontinenta do Meksika, te preko kontinenata Starog svijeta do sjeverne Afrike i gotovo cijele Azije.
Važno je napomenuti da predstavnici roda Allium ne uspijevaju u vlažnim tropskim sredinama ili gustim šumama; nego se obično nalaze u otvorenim staništima kao što su livade, stepe, polupustinje i pustinje, s posebno gustom populacijom u južnoj i središnjoj Aziji. Među ograničenim brojem vrsta koje imaju dijetetski značaj, crveni luk je uključen uz češnjak, poriluk i vlasac.
Povijesna priča otkriva da je crveni luk dugo bio zabranjen za konzumaciju zbog svog statusa svete biljke u raznim regijama svijeta. Dokazi pokazuju da se crveni luk uzgajao u Mezopotamiji i Egiptu još prije 6000 godina. U starom Egiptu ovo je povrće bilo cijenjeno zbog svoje uloge u žrtvenim obredima posvećenim božanstvima, pri čemu su se pojedinci često zaklinjali pred žaruljom, što se smatralo najmoćnijim i najcjenjenijim oblikom zakletve.
- Graditelji egipatskih piramida svakodnevno su konzumirali crveni luk, jer je davao značajnu snagu. To vjerojatno objašnjava česte prikaze ove biljke na zidovima egipatskih grobnica. Brojne reference u svim drevnim tekstovima, u rasponu od klinastih natpisa do papirusnih svitaka, naglašavaju značajnu vrijednost koja se pridaje luku. Uvođenje uzgoja luka u Europi dogodilo se nakon što su Rimljani prenijeli lukovicu preko Alpa.
