Bezobrazni ljudi su prisutni na svakom koraku – u krugu porodice, među kolegama na poslu, u školskim klupama, pa čak i u društvu onih koje nazivamo prijateljima.
- Njihovo ponašanje može varirati od otvoreno neprijatnih riječi i podsmijeha, pa sve do prikrivenih opaski koje se predstavljaju kao „šala“, iako zapravo bole i ponižavaju. Susret s takvim ljudima uvijek izaziva nelagodu, a često nas stavlja pred dilemu – da li da prećutimo ili da se upustimo u svađu. Međutim, stručnjaci ističu da postoji način kako se nositi s tim izazovima, a da pri tome sačuvamo dostojanstvo i poštovanje.
Reakcije na bezobrazluk obično idu u dva smjera. Neki se povuku i odluče da ništa ne kažu, dok drugi reagiraju burno, ulazeći u otvoreni konflikt. Ipak, oba izbora zapravo daju prednost onome ko je bio bezobrazan. Ako uzvratimo istom mjerom, spuštamo se na njihov nivo i hranimo njihov ego. Ako šutimo, poručujemo im da imaju slobodu da nas tretiraju kako žele. Potrebno je, dakle, pronaći drugačiji put – onaj koji neće umanjiti naše samopouzdanje, ali ni eskalirati sukob.
- Za početak, važno je shvatiti zašto ljudi uopšte pribjegavaju grubom ponašanju. Psiholozi objašnjavaju da razlozi mogu biti različiti: od nesigurnosti koju pokušavaju prikriti, preko navika iz okruženja u kojem je bezobrazluk bio normalizovan, pa sve do želje za dominacijom i pokazivanjem moći. Nerijetko se radi i o nedostatku empatije, odnosno nesposobnosti da se sagleda kako riječi i postupci utiču na druge. Kada shvatimo da takvo ponašanje često govori više o drugoj osobi nego o nama, lakše je zadržati smirenost i ne doživjeti napad lično.
Najveća greška u reakciji je vjerovanje da je šutnja najbolji način da izbjegnemo konflikt, ili pak da je napad jedini način da se odbranimo. Stručnjaci upozoravaju da nijedna od tih krajnosti ne donosi dugoročno rješenje. Upravo zato se sve češće govori o metodi koja je jednostavna, a opet snažna – smirena konfrontacija sa jasno postavljenim granicama. To je tehnika u kojoj se ne ulazi u emotivne rasprave, nego se mirnim tonom i sigurnim stavom poručuje da se određeno ponašanje ne prihvata.
Primjeri mogu biti vrlo konkretni. Ako neko daje podrugljive komentare, odgovor poput: „Vidim da pokušavaš da se našališ, ali to nije prihvatljivo za mene“, može jasno pokazati stav. U slučaju prekidanja ili potcjenjivanja, korisno je reći: „Razumijem tvoje mišljenje, ali bih voljela da me saslušaš do kraja.“ A ako razgovor prelazi u povišene tonove, dovoljno je mirno naglasiti: „Možemo nastaviti samo ako pričamo bez vikanja.“ Ono što je ključno jeste da govor tijela bude siguran, ali ne prijeteći – bez agresije i bez povlačenja.
- Zašto ova metoda daje rezultate? Zato što bezobrazni ljudi često očekuju burnu reakciju kojom će potvrditi svoju moć. Kada naiđu na smirenu odlučnost, njihova dinamika se ruši. Time im se oduzima kontrola, a istovremeno se šalje poruka da imaju posla s osobom koja zna gdje su granice. Na taj način pokazujemo samopouzdanje, učimo druge kako da se odnose prema nama i održavamo atmosferu u kojoj nema mjesta za uvrede. Slične stavove prenosi i psihološkinja sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, koja ističe da „način na koji reagujemo često oblikuje buduće ponašanje onih oko nas“ (izvor: Dnevni Avaz).
Psihološki efekat ovakve reakcije može biti snažan. Ljudi koji koriste bezobrazluk kao sredstvo kontrole najčešće budu zatečeni kada naiđu na miran otpor. Njihov plan da ponize sagovornika ili izazovu burnu reakciju pada u vodu. Vremenom, počinju vas doživljavati ozbiljnije i s većom dozom poštovanja, čak i ako to nikada otvoreno ne priznaju. Upravo zato je ova tehnika efikasna ne samo u trenutnom rješavanju konflikta, već i u dugoročnom oblikovanju odnosa.
Naravno, ovakva reakcija se ne može savladati preko noći. Potrebno je vježbanje i dosljednost. Preporuka je da se uvježbaju rečenice pred ogledalom ili u razgovoru s prijateljem, kako bi došle prirodno u stvarnim situacijama. Ton glasa treba biti neutralan, ali siguran, dok je stav tijela onaj koji pokazuje stabilnost i uvjerenje. Ako jednom popustimo, a drugi put reagujemo odlučno, to može zbuniti sagovornika i umanjiti učinak. Upravo ustrajnost gradi kredibilitet. Na ovu temu osvrnuo se i Blic, naglašavajući da „postavljanje granica nije znak slabosti, već pokazatelj snage ličnosti“ (izvor: Blic).
- Vrijedi napomenuti da bezobraznih ljudi uvijek ima i da ih ne možemo promijeniti. Ali ono što možemo je da mijenjamo sebe i način na koji odgovaramo. Kada odlučimo da nećemo tolerisati nepoštovanje, šaljemo snažnu poruku – ne samo njima, nego i sebi. Upravo ta odluka čini razliku između osobe koja ćuti i trpi i osobe koja zna zaštititi vlastito dostojanstvo. Novinari portala Klix.ba prenijeli su slična istraživanja, naglašavajući kako „ljudi koji znaju smireno reagovati na provokacije imaju zdravije odnose i manje stresa u svakodnevnom životu“ (izvor: Klix.ba).
Na kraju, vrijedno je zapamtiti da reakcija na bezobrazluk ne mora biti ni tišina, ni sukob. Smirena konfrontacija s granicama omogućava da zauzmemo svoj stav bez agresije, ali i bez povlačenja. To je vještina koja se uči i usavršava, ali jednom kada je usvojimo, postaje snažno oružje protiv svakodnevnih neprijatnosti. Ona ne samo da nas štiti od tuđe grubosti, već nas gradi kao ljude koji znaju koliko vrijede i koji ne dopuštaju da im se taj vrijednosni okvir ruši.
