Knjiga „Povratak hrvatskog žigola“, autora Tomislava K., donosi priču koja otvara vrata u svijet o kojem se često govori sa dozom znatiželje i predrasuda, ali rijetko s autentičnim iskustvima onih koji su ga živjeli.
- Sam autor, sada već bivši žigolo, odlučio je da podijeli svoja sjećanja, luksuzne trenutke, ali i tamnu stranu posla koji je za mnoge enigma.Tomislav otkriva da u ovaj posao nije ušao planski. Prvi angažman bio je gotovo šala – želio je da iznenadi prijateljicu, da bi kasnije, zbog finansijskih problema, svijet žigola postao njegov način preživljavanja. „Posao nije bajka kao što ljudi zamišljaju“, ističe on, ali dodaje da su postojali trenuci koji ostaju neizbrisivi, poput onih provedenih na moru, na luksuznim jahtama, gdje se osjećao kao dio sasvim drugačijeg svijeta.
Njegovi klijenti dolazili su iz različitih slojeva društva – od udatih žena do razvedenih, pa čak i cijelih parova. Tomislav opisuje jedan neobičan aranžman na moru, gdje je bračni par redovno pozivao treću osobu kako bi začinio vezu. „Kada dovedu profesionalca, nema nesporazuma – tačno se zna šta se očekuje“, naglašava on. U takvim situacijama sve je jasno definisano, a granice postavljene unaprijed.
Izgled i ponašanje, tvrdi, bili su ključni za uspjeh u ovom poslu. Iako je ličnost igrala određenu ulogu, on iskreno priznaje da žene nisu tražile „duhovnu ljepotu“. Uglavnom se radilo o fizičkoj privlačnosti i sposobnosti da se klijentkinje osjećaju posebno i željeno.
No, posao žigola nije uvijek nosio samo glamur i uzbuđenje. Ponekad je uključivao i vrlo neobične zahtjeve. Tomislav se prisjeća situacije kada ga je jedan klijent zamolio da na palubi tuče suprugu – perajima. „Vremenom sve to počnete posmatrati kao posao, bez emocija“, objašnjava on, dodajući da je uvijek postojala doza straha da će dobiti poziv od žene koja mu fizički nimalo ne odgovara.
Kako piše Večernji list, fenomen žigola u regionu nije nepoznat, iako se o njemu rijetko javno govori. Sociolozi ističu da se radi o poslu koji balansira između intimnosti i komercijalizacije emocija, pa nerijetko dovodi do unutrašnjih konflikata kod onih koji ga obavljaju. Upravo u Tomislavljevoj ispovijesti vidi se ta dualnost – s jedne strane luksuz i uzbudljive avanture, a s druge emotivna praznina i stalni osjećaj opreza.
Zanimljivo je da, prema njegovim riječima, najstrastvenije i najodvažnije klijentkinje nisu bile mlade djevojke, već žene u četrdesetim i pedesetim. Posebno mu je u sjećanju ostala poslovna žena iz Zagreba, vlasnica butika, koja je otvoreno priznala da je ulaskom u četrdesete osjetila da joj život izmiče. Odlučila je nadoknaditi propušteno, a upravo kroz susrete s Tomislavom pronašla je novu energiju i slobodu. „Kad je pogledam, nema za čim da žali“, kaže on.
Prema pisanju Jutarnjeg lista, istraživanja pokazuju da žene srednjih godina često postaju najodvažnije u istraživanju svojih želja. Razlog se krije u tome što tada već imaju stabilne karijere i porodice, pa počinju razmišljati o ličnom zadovoljstvu i potrebama koje su ranije stavljale po strani. Tomislavljeva iskustva potvrđuju upravo taj trend.
Orgije, luksuzna putovanja, ekstravagantne večere – sve je to bilo dio njegovog života. Ali, kako priznaje, glamur nije mogao nadomjestiti osjećaj praznine koji se javljaju kada emocije ostanu izvan igre. „Najljepše uspomene jesu s mora i jahti, ali kad se sve završi, ostanete sami sa sobom“, objašnjava. Ta usamljenost bila je jedan od ključnih razloga zbog kojih je odlučio da se povuče iz posla.
Odluka da završi karijeru žigola nije bila laka, ali Tomislav je shvatio da želi mirniji život. „Zarađeno je dovoljno da mogu da krenem dalje“, kaže, dodajući da sada planira pokrenuti privatni biznis konvencionalnog tipa. Njegova želja je da se okrene stabilnosti, ljubavi i nežnosti – vrijednostima koje u svijetu žigola često izostaju.
Kako navodi Slobodna Dalmacija, svjedočanstva poput Tomislavljevog važna su jer skidaju veo misterije sa fenomena o kojem se mnogo šapuće, a malo zna. Njegova priča otkriva i kako glamur i luksuz često dolaze uz visoku cijenu – emocionalnu iscrpljenost i potrebu da se u jednom trenutku vrati jednostavnom životu.
Kroz knjigu „Povratak hrvatskog žigola“, autor je spojio svoje iskustvo i introspektivne misli. Ne piše samo o bizarnim zahtjevima i luksuznim destinacijama, već i o unutrašnjim dilemama koje je nosio. U tom smislu, knjiga nije samo svjedočanstvo o poslu žigola, već i priča o potrazi za smislom i balansu između materijalnog i duhovnog.
Na kraju, Tomislav ostavlja poruku da ono što je zaista vrijedno nisu novac ni luksuz, već životna iskustva i ljubav koja se gradi izvan površnih odnosa. „Najvažnije je ono što niko ne može da vam oduzme – život, ljubav, nežnost i iskustva“, zaključuje on, naglašavajući da prava vrijednost leži u onome što ostaje i kada reflektori utihnu.
