U današnjem članku donosimo priču koja je naizgled počela kao sasvim običan posao čuvanja djece, ali se pretvorila u situaciju kakvu malo ko može zamisliti.
- Mladu djevojku, tada sedamnaestogodišnjakinju, jedno jutro dočekalo je otkriće koje je promijenilo način na koji će zauvijek gledati povjerenje, odgovornost i sigurnost djece o kojima se brinula.
Radila je kao babysitter za blizance u porodici koja joj se činila mirnom i pouzdanom. Roditelji su bili povučeni, ali uglađeni, uvijek ljubazni i uredni u komunikaciji. Posao je bio jednostavan, plaća dobra, a djevojka je osjećala da je pronašla idealan način da zaradi džeparac uz školu. Ništa nije upućivalo da bi se mogla naći u situaciji koja će je staviti pred pitanja na koja nije bila spremna.
Jedne noći, roditelji su kasnili, što se ranije nikada nije događalo. Ispočetka je mislila da je riječ o gužvi ili obavezama na poslu. Međutim, kako su sati prolazili, počela je osjećati rastuću nelagodu. Kada je sat pokazao četiri ujutro, shvatila je da nešto nije u redu. Nije se usudila napustiti djecu, ali nije znala ni koga da pozove niti šta da očekuje.
- U pokušaju da pronađe odgovore, uključila je televizor, nadajući se informacijama koje bi razjasnile situaciju. Umjesto toga, vijesti su donijele šok. Roditelji blizanaca pojavili su se u informativnom programu — pod optužbom za ozbiljnu finansijsku prevaru. Vijest o njihovom hapšenju potpuno ju je zatekla. Ljudi koji su se činili stabilnim i povjerljivim bili su pod istragom, a ona je ostala sama s njihovom djecom, bez uputa i bez jasne predstave što učiniti dalje.
Emocije koje su je obuzele bile su mješavina straha, zbunjenosti i osjećaja odgovornosti. Najteže je bilo suočiti se s činjenicom da je sada bila jedina odrasla osoba uz dvoje male djece koja nisu znala ništa o tome šta se dogodilo njihovim roditeljima. Bila je svjesna da situacija nadilazi sve što bi jedna tinejdžerka mogla sama riješiti.
Ubrzo nakon emitirane vijesti, policija se pojavila na vratima. Saslušali su je i postavili nekoliko osnovnih pitanja o tome kada je posljednji put vidjela roditelje i kako je protekla noć. Nije bila osumnjičena ni za šta, ali joj je bilo jasno da je čitav slučaj ozbiljan i da će daljnje postupke preuzeti nadležne institucije.
Nakon policijskog dolaska, djevojci je rečeno da se može vratiti kući. Napustila je stan s osjećajem olakšanja, ali i duboke brige. Nikada više nije vidjela roditelje blizanaca, a nije joj bilo poznato ni šta se kasnije dogodilo s djecom. Da li su preuzete od socijalnih službi? Da li je neko iz porodice intervenirao? Na ta pitanja nije dobila odgovor.
- Iako nije bila član njihove porodice, teret koji je osjetila ostavio je trag. Osjećaj brige za djecu, kao i spoznaja da ljudi mogu biti potpuno drugačiji od onog kako se predstavljaju, dugo su je pratili. Situacija je bila podsjetnik koliko se naglo život može promijeniti i koliko je ponekad teško povući granicu između dužnosti i emocionalne uključenosti.
Ova priča otvara pitanje koliko babysitteri — često mladi i neiskusni — mogu biti izloženi situacijama na koje nisu pripremljeni. Bez jasnih informacija, bez podrške i bez prethodnih upozorenja, ova sedamnaestogodišnjakinja našla se u srcu ozbiljnog porodičnog problema koji nije mogla predvidjeti.
I dok su djeca, nada se, završila na sigurnom i zbrinuta od strane nadležnih institucija, ona je ostala s iskustvom koje je oblikovalo njen pogled na svijet. Naučila je da se sigurnost ponekad može pokazati iluzijom, a da mladi koji rade ovakve poslove ponekad preuzimaju mnogo veću odgovornost nego što se u prvi mah čini. U svijetu u kojem se često govori o povjerenju i porodičnoj stabilnosti, ova priča nas još jednom podsjeća koliko je važno pružiti podršku ljudima — posebno mladima — koji se bez svoje volje nađu u složenim i emotivno zahtjevnim okolnostima.
