Sadam Husein je tokom života imao iskrenu ljubav prema jednoj ženi — svojoj ženi Sajidi. Njihovo putovanje počelo je u djetinjstvu, jer je Sajida bila kćerka njegovog strica, brata njegove majke. Zajedno su izdržali siromaštvo i progonstvo, a uprkos brojnim izazovima, ostala je uz njega sve do njegovog zarobljavanja. Njegova veza sa Sajidom bila je duboko ukorijenjena u tradiciji, jer su ih porodični običaji i zakoni povezivali još od njegovih godina formiranja.
Kada je Sadam bio tek beba, njegov otac je preminuo, što je dovelo do toga da je njegov ujak preuzeo odgovornost za njegovo vaspitanje. Značajan uticaj na njegov život, njegov ujak je imao petoro djece, od kojih je najstarija bila Sajida. Iako je bila četiri godine starija od njega, njeno ime, u prijevodu “ona koja obožava Allaha” na arapskom, ima duboko značenje. Zbog arapskog zakona koji zabranjuje muškarcu da se oženi starijom ženom, Sadamov stvarni datum rođenja ostao je skriven.
Temelj njegovog političkog uspona bio je ukorijenjen u vezi koja je započela u njihovom djetinjstvu. Kroz razne izazove, uključujući Sadamovo izgnanstvo i njegov uspon da postane jedna od najuticajnijih ličnosti Iraka, Sajida je stajala uz njega. Ipak, čak i kao prva dama, uglavnom se klonila očiju javnosti, odlučivši da ostane u senci svog muža i povukla se u privatnost njihovog doma, izbegavajući pažnju medija.
Krajem 1980-ih počelo je da se javlja šaputanje o Sadamovim ličnim poslovima, potaknuto njegovom zaljubljenošću u ženu udatu za šefa iračke avio kompanije. Naredio joj je da se razvede, a potom ju je uzeo za svoju drugu ženu. Čavrljanje se pojačalo kada je Uday Hussein, Sadamov sin, napao tjelohranitelja koji je upoznao njegovog oca sa ovim novim supružnikom. Kako je vrijeme prolazilo, postalo je očigledno da se Sadamov privatni život pretvorio u temu javnih intriga, što ga je navelo da se javno pojavi sa Sayidom kako bi ublažio zabrinutost i pokazao da je njegova porodica ostala složna.
U nastojanju da je zaštiti od potencijalnih vojnih napada tokom Prvog zaljevskog rata, Sadam je poslao svoju voljenu ženu u Švicarsku. Kada se dogodila druga američka invazija na Irak, Sajida se, zajedno sa svojom kćerkom Raghadom, preselila u jednu bliskoistočnu državu. Uprkos optužbama Iračana koji tvrde da finansijski podržavaju pobunjenike koji se protive novoj vladi, ona je uspješno dobila politički azil u Kataru, gdje je od tada živjela pod zaštitom katarske vladajuće porodice.
Sajida se nemilosrdno zalagala za svog muža, zapošljavajući brojne vješte zapadnjačke advokate da ga zaštite od smrtne kazne. Nažalost, nije uspjela spriječiti njegovo pogubljenje 2006. Nakon njegove smrti, Sajida se nastanila u Kataru, gdje je vodila miran život, ostajući van očiju javnosti.
Njihov brak je ličio na brak brojnih arapskih porodica, jer su bili zaručeni u mladosti. Po završetku školovanja, Sajida je nastavila karijeru kao učiteljica, ali je ubrzo nakon toga ispunila očevu želju udajom za Sadama, iako je on u to vrijeme bio u egzilu. Njihova veza bila je duboka, a kako su godine prolazile, Sajida je postala pristalica svog muža, koji je stalno napredovao u svojoj političkoj karijeri. Izdržala je najteže trenutke zajedno s njim, dijeleći i njegove trijumfe i neuspjehe.
Nakon što je preuzeo vodstvo u Iraku, Sadam je počeo da je osipa luksuznim automobilima, skupom odjećom i dijamantima. Posebno nezaboravna prilika u njihovim životima dogodila se kada je odvojio vrijeme da zasadi grm bijelih ruža u njihovoj kući, posvetivši ga svojoj dragoj ženi. Ovaj čin poslužio je kao svjedočanstvo njegove naklonosti i odanosti prema Sajidi, koja je ostala uz njega iu prosperitetnim i u teškim trenucima.
Kroz sav haos sa kojim su se suočili, uključujući političke potrese i lične gubitke, Sadam i Sajida su ostali lojalni i posvećeni jedno drugom do samog kraja.
