Postoje trenuci kada se u kuhinji otkriju recepti koji, iako jednostavni, mogu postati pravi spas u svakodnevici. Upravo takav jedan primjer dolazi iz tradicije domaćeg kuhanja – smjesa od jogurta, brašna i kipuće vode koja se pretvara u savršene tanke pogačice ili palačinke.
- Ovaj recept oduševljava jer je toliko jednostavan da ga može pripremiti svatko, a opet dovoljno poseban da zadovolji čak i one najizbirljivije ukućane.
Priprema počinje skromno, gotovo nevjerojatno: u lonac se ulije voda i stavi da zavrije. Kada proključa, dodaje se jogurt i sve se dobro izmiješa. Upravo taj spoj ključale vode i jogurta daje tijestu specifičnu mekoću i elastičnost. Nakon nekoliko minuta kuhanja, smjesa se skida s vatre, u nju se umiješaju brašno i sol, a zatim se rukama oblikuje tijesto. Ono što iznenadi svakog početnika jest koliko brzo ova kombinacija postane glatka i podatna za daljnje oblikovanje.
- Nakon hlađenja, tijesto se pretvara u male kuglice veličine oraha koje se razvlače u tanke palačinkice. One se peku na vrućoj tavi, i to bez ulja, što im daje zdraviju notu i dozvoljava da se razvije prirodna aroma brašna i jogurta. Svaka strana palačinke poprima zlatnosmeđu boju, a kada se stave na kuhinjsku krpu i prekriju drugom, zadržavaju svoju sočnost i mekoću.
No prava čar dolazi tek s punjenjem. Na svaku palačinku može se dodati komadić maslaca, malo sira, kriška rajčice, korijandar ili salata. Kombinacije su beskrajne – od povrća do mesnih dodataka, ovisno o onome što se nađe u kuhinji. Upravo ta prilagodljivost čini ovaj recept omiljenim: može biti doručak, brza večera ili užina za djecu nakon škole.
Kako prenosi portal Dnevnik.hr, slične vrste jednostavnog kruha ili palačinki stoljećima su bile glavna hrana na našim prostorima, jer zahtijevaju malo sastojaka i brzo se pripremaju. Takva jela nisu samo hranila obitelji, nego su postala i dio kulture – poveznica između generacija koje su svoje recepte zapisivale u bilježnice ili prenosile usmenom predajom.
- Iako na prvi pogled djeluje skromno, ovakva palačinka zapravo nosi u sebi dugu povijest. Od američkih gustih i mekanih verzija koje se prelivaju javorovim sirupom, preko engleskih tankih koje se poslužuju s limunom i šećerom, pa sve do ruskih blinija s heljdinim brašnom, svaka kultura dala je vlastiti pečat. Čak i u Aziji postoje varijacije – u Kini tanke palačinke prate slavnu pekinšku patku, dok se u Indoneziji pune povrćem poput mrkve i kupusa.
Na našim prostorima, palačinka je neraskidivo povezana s austrougarskim nasljeđem. Sama riječ potječe od mađarskog “palacsinta” i njemačkog “Palatschinken”, a korijen vodi sve do latinskog “placenta”, riječi koja je istovremeno označavala kolač i simbol života. Taj povijesni sloj podsjeća nas da hrana nikada nije samo hrana – ona je i priča, identitet i tradicija.
U domaćim kuhinjama palačinke često označavaju i prve korake tinejdžera u svijetu kuhanja. To je jednostavno jelo koje omogućava mladima da se pohvale svojim kulinarskim vještinama i da impresioniraju prijatelje. Ipak, mnogi iskusni kuhari tvrde da upravo u toj jednostavnosti leži prava umjetnost – jer nije uvijek lako postići savršenu teksturu i ravnotežu okusa.
- Kako piše Večernji list, palačinke su među deset najomiljenijih jela u hrvatskim domaćinstvima, bez obzira na to pripremaju li se slane ili slatke. Njihova popularnost ne jenjava, jer se uvijek mogu prilagoditi trenutnim željama – malo marmelade, čokolade, sira ili povrća i jelo poprima sasvim novo lice.
Pritom vrijedi spomenuti i važnost posuđa. Tradicionalna željezna tava, koja se ne pere agresivnim sredstvima, nego samo briše, razvija s vremenom prirodnu neprianjajuću površinu. Upravo ona daje palačinkama poseban okus i teksturu, pa mnogi kuhari vjeruju da nijedna moderna tava ne može postići isti efekt. To je jedan od onih detalja koji pokazuju da u kuhinji iskustvo i tradicija često nadmašuju suvremene tehnologije.
- Ono što dodatno fascinira jest univerzalnost ovog jela. Bez obzira na kulturu ili kontinent, svaka zajednica ima neku svoju verziju palačinki ili tankog kruha. Taj kružni oblik, jednostavan i savršen, podsjeća na sunce, na ciklus života i na povezanost ljudi s prirodom. Upravo zato mnogi kulinarski povjesničari palačinke smatraju jednim od najstarijih i najvažnijih jela u ljudskoj povijesti.
Kod nas, palačinka je i simbol djetinjstva – topla, namazana džemom ili nutelom, često poslužena kao nagrada nakon škole. No jednako tako, može biti i sofisticirano jelo, posluženo s kavijarom, kiselim vrhnjem ili dimljenim lososom, baš kao što se to radi u nekim dijelovima Rusije i Skandinavije.
Upravo u toj raznolikosti krije se ljepota palačinki – one su istovremeno skromne i svečane, svakodnevne i posebne. Zato nije čudo da se, iako naizgled banalne, i dalje istražuju, usavršavaju i obožavaju u cijelom svijetu.
Kako navodi Slobodna Dalmacija, sve više mladih danas ponovno otkriva ovakve jednostavne recepte, upravo zbog ekonomičnosti i praktičnosti. U vremenima kada cijene hrane rastu, recept s tri osnovna sastojka – jogurt, voda i brašno – postaje više od običnog doručka; on je simbol štedljivosti, ali i topline domaće kuhinje.
- Na kraju, iako je palačinka prošla tisuće transformacija kroz povijest, njena suština ostaje ista: spoj osnovnih sastojaka koji u rukama domaćice ili kuhara postaje nešto posebno. Bilo da se priprema kao brza zamjena za kruh, kao desert za djecu ili kao delicija na svečanom stolu, ona nikada ne gubi svoju privlačnost.
Tajna njene vječne popularnosti krije se u jednostavnosti, prilagodljivosti i emociji koju budi – jer svaka palačinka na tanjiru podsjeća na dom, toplinu i zajedništvo.
