Amber Boone iz Idaha nikada neće zaboraviti noć koja joj je zauvijek promijenila život. Sve je izgledalo kao običan večernji trenutak – stavila je svoju trogodišnju kćer Abri na spavanje u sobu na katu, a zatim sišla dolje kako bi učila za nadolazeći ispit. Nije mogla ni zamisliti da će u samo nekoliko minuta sve krenuti po zlu.
- U miru pripremajući gradivo, začula je lupanje na ulaznim vratima i vrisak koji je dolazio iz dvorišta. Otvorila je vrata i dočekao ju je susjed, vidno uzrujan i preplašen. U početku nije razumjela o čemu govori, sve dok nije izgovorio rečenicu koja joj je sledila krv u žilama – njezina kćer je pala kroz prozor.
Bez razmišljanja, bosonoga je istrčala van i ugledala djevojčicu kako nepomično leži na travi. U tom trenutku, preplavili su je šok i panika. Uzela je dijete u naručje, smjestila je u automobil i odvezla ravno u bolnicu, ne čekajući hitnu pomoć. Sve što je osjećala bila je neopisiva tjeskoba i strah da bi je mogla izgubiti.
Kasnije se doznalo da prozor u sobi nije bio pravilno zatvoren. Abri se probudila, ustala iz kreveta, sama otvorila prozor i – iz nepoznatog razloga – pokušala pogledati van. Njezino ponašanje nitko nije primijetio, a ono što je uslijedilo postalo je prava noćna mora.
- Jedan od susjeda bio je svjedok pada i pokušao je reagirati čim je primijetio dijete na prozoru. Pokušao je istrčati prema njoj i uhvatiti je, ali nije stigao na vrijeme. Pred njegovim očima djevojčica je pala s visine, prizor koji, kako kaže, nikada neće moći izbrisati iz pamćenja.
U bolnici je djevojčici ukazana hitna pomoć. Liječnici su ustanovili frakturu lubanje, ozljede slezene i brojne modrice po tijelu. Unatoč ozbiljnosti situacije, preživjela je, a ono što je posebno olakšalo cijeli slučaj bilo je to što je bila premlada da bi se svega sjećala, pa je time izbjegla dugoročnu psihološku traumu.
Njezin oporavak trajao je više od šest mjeseci, ispunjenih bolnicama, terapijama i strahovima. Iako je sada zdrava, njezina majka nikada neće zaboraviti užasnu tišinu tog trenutka kada je ugledala dijete na zemlji. Kaže da su joj suze same tekle dok su liječnici obavljali pretrage. Sve vrijeme nije mogla prestati misliti: “Je li moje dijete još živo?”
Danas, kada se osvrne na tu noć, Amber dijeli svoju priču ne zato što želi izazvati sažaljenje, već zato što zna da ovakve situacije nisu rijetkost. Poziva sve roditelje da budu oprezni s prozorima, bez obzira na to koliko im djeca djeluju mirno i pospano. Djeca su znatiželjna, pokretna i u trenu mogu učiniti nešto neočekivano.
- Zdravstveni radnici često ističu kako broj djece koja zadobiju teške ozljede zbog pada s prozora stalno raste. Iako prozori mogu djelovati bezazleno, oni predstavljaju veliku opasnost, naročito ako nisu osigurani zaštitnim mehanizmima. Amber danas više nikada ne ostavlja kćer samu bez da provjeri svaki detalj u prostoriji.
Najveća lekcija koju je naučila je da se opasnosti često kriju tamo gdje ih najmanje očekujemo. Ističe da je svaki roditelj u nekom trenutku umoran, pod stresom ili zaokupljen, ali upravo tada se dogode najveće tragedije.
- Njezina priča, iako teška, završava sretno. Abri je preživjela, oporavila se i nastavila normalno živjeti, a Amber je odlučila svoju tjeskobu pretočiti u upozorenje drugim roditeljima. Kaže da se više nikada ne želi naći u situaciji da gleda svoje dijete na rubu života i smrti, i nada se da će njezina ispovijest pomoći drugima da to izbjegnu.
