Romantična priča Biljane Jevtić i Ace Ilića već decenijama plijeni pažnju javnosti. Njihova ljubav, rođena iz prijateljstva i saradnje, traje više od trideset i sedam godina. Ovaj muzički dvojac ne samo da je opstao u privatnom životu, već i na sceni, gdje su ostavili neizbrisiv trag.
- I dok mnogi njihovu vezu vide kao savršen primjer skladnog braka, oni sami tvrde da iza toga stoje povjerenje, razumijevanje i sposobnost da se sukobi rješavaju prije nego što prerastu u ozbiljne nesuglasice.
Njihova veza, kažu, nikada nije bila zasjenjena riječju „razvod“. Aca često voli našaliti se kako će Dunav doživjeti razvod prije njih dvoje, dok Biljana naglašava koliko je važno da partneri znaju popustiti jedno drugome. Njihova posvećenost i istrajnost doveli su do toga da danas važe za uzor mladim parovima, koji ih često pitaju kako su uspjeli održati brak tako snažnim i stabilnim kroz sve godine zajedničkog života.
Biljana se s osmijehom prisjeća svog djetinjstva u selu Grejač, nedaleko od Niša. Odrasla je u kući punoj topline, zajedno s roditeljima, sestrom, stricem i bakom. Njihov dom bio je jednostavan, ali ispunjen ljubavlju i međusobnim poštovanjem. Posebno pamti kamin u kojem se grijala cijela porodica i u kojem su nastajali mirisi domaćih kolača. Kao dijete bila je razigrana i znatiželjna, često lutala po voćnjaku iza kuće i penjala se na trešnje, gdje bi njena hrabrost, ali i nestašluk, dolazili do izražaja.
- Njihova porodična priča svjedoči o tome da sreća ne mora dolaziti iz materijalnog obilja. Upravo skromnost i zajedništvo oblikovali su Biljanin karakter i dali joj snagu da se nosi s izazovima javnog života. Aca se sjeća da su njihovi putevi, iako različiti, na kraju pronašli zajedničku nit. Sudbina je učinila svoje, i ono što je započelo kao saradnja preraslo je u neraskidivu životnu vezu.
Ono što javnost manje zna jeste da Biljana i Aca nikada nisu zaboravili svoje korijene. U brojnim intervjuima isticali su koliko im znači podrška ljudi iz njihovog kraja i kako se uvijek rado vraćaju rodnom podneblju. Prema pisanju Politike, upravo to vraćanje korijenima daje im mir i snagu da istraju i u najtežim trenucima (izvor: Politika, kulturna rubrika). Ta povezanost s domom i porodicom daje autentičnost njihovim pjesmama, jer svaka nota nosi dio lične emocije.
Za razliku od ove romantične priče, sudbina Maše i Daše Krivošljapov bila je surova i teška. Rođene kao sijamske blizanke u Moskvi 1950. godine, postale su predmet interesovanja sovjetskih naučnika, posebno fiziologa Pyotra Anokhina. Njihov jedinstveni kardiovaskularni sistem i odvojeni nervni sistemi učinili su ih „idealnim“ ispitanicama za eksperimente. Ono što je za nauku bilo fascinantno, za njih je značilo bol i patnju.
Dok su djevojčice odrastale, bile su podvrgnute brojnim testovima – od izlaganja ekstremnoj hladnoći i toplini, do praćenja reakcija na bol. Naučnici su bilježili svaku promjenu, želeći da otkriju kako se njihova tijela ponašaju u ovako neuobičajenim okolnostima. U jednoj od zabilježenih situacija, Maša je osjećala prkos i bunt, dok je Daša pokazivala saosjećajnost i tugu. Njihove suprotnosti dodatno su naglašavale kontrast njihovih karaktera.
- Dokumentacija pokazuje da su bile izložene i elektrošokovima, a njihov nedostatak sna često je bio namjerno izazivan kako bi se proučili različiti fiziološki odgovori. Društvo ih je promatralo kroz prizmu naučnog eksperimenta, a ne kao ljudska bića s vlastitim potrebama i osjećanjima. Njihove ličnosti, različite koliko i slične, činile su ih enigmom čak i za najiskusnije istraživače.
Maša je, prema navodima, često pokazivala osobine koje su naginjale ka psihopatskom ponašanju, dok je Daša bila oličenje empatije i razumijevanja. Ta razlika ih je činila još zanimljivijim slučajem za sovjetske naučnike, koji su, nažalost, više marili za rezultate nego za dobrobit djevojčica. Prema pisanju portala Blic, eksperimenti kojima su bile izložene kasnije su ocijenjeni kao primjer zloupotrebe nauke i nedostatka etike u medicinskim istraživanjima (izvor: Blic, društvo).
Njihov život bio je daleko od običnog, ali i daleko od sreće. Umjesto da budu zaštićene i voljene, godinama su bile posmatrane i testirane. Snimci iz tog vremena, sačuvani u arhivama, prikazuju ih kako uče hodati sa štakama ili kako ih doktori posmatraju dok izvode osnovne radnje. Ono što se nekome činilo kao naučni napredak, za njih je značilo još jednu prepreku ka normalnom odrastanju.
- U drugom eksperimentu, hrana je bila namjerno uskraćivana jednoj od sestara, dok je druga jela, a cijevi ubačene u želudac služile su kao instrument za mjerenje želučanih sokova. Takve metode danas bi bile okarakterisane kao nehumane i neprihvatljive, ali u tadašnjem sistemu one su bile dozvoljene. Ova priča podsjeća da granica između nauke i etike nikada ne smije biti pređena.
Tragična sudbina Maše i Daše ostaje opomena o tome koliko je lako naučni napredak pretvoriti u zloupotrebu. Njihova patnja ujedno je i svjedočanstvo o vremenu kada su eksperimenti imali prednost nad ljudskim životom. Prema izvještaju Radio-televizije Srbije, ovakvi slučajevi danas se analiziraju upravo da bi se spriječilo ponavljanje sličnih grešaka u budućnosti (izvor: RTS, dokumentarni program).
