Naši stari često su govorili da se udajom za muškarca zapravo ulazi u njegovu cijelu porodicu. To nije bila samo metafora za svakodnevne navike i običaje koje se prenose iz jedne kuće u drugu, već i podsjetnik na činjenicu da svako dijete u sebi nosi genetski trag šire porodične loze.
- Kada na svijet dođe novi život, on nije samo spoj majke i oca već nasljednik složenog genetskog koktela u kojem značajno učešće imaju i bake i djedovi.Genetika objašnjava da svako dijete u prosjeku nasljeđuje 25% gena od svoje bake. To znači da je unuk ili unuka četvrtina nje same, ali to nasljeđivanje nikada nije jednostavna i čista formula. Genetski materijal se prenosi poput karata u špilu: miješa se, razdvaja i spaja na nove načine, pa se kod svakog djeteta ispisuje jedinstvena kombinacija. Upravo zato u jednoj porodici djeca mogu biti potpuno različita, i po izgledu i po temperamentu.
Ruski genetičar i profesor molekularne biologije Sergej Kiseljov objašnjava da se ne može automatski pretpostaviti da će dijete od bake naslijediti iste osobine karaktera, zdravstvene sklonosti ili spoljašnji izgled. Recesivni i dominantni geni igraju ključnu ulogu: dok smeđe oči kao dominantna osobina lako nadvladaju plave, gen za plave oči može „preskočiti“ generaciju i iznenada se pojaviti kod unuka. Upravo zato u nekim porodicama djeca vraćaju „zaboravljene“ crte predaka, oživljavajući naslijeđe koje se činilo izgubljenim.
- Posebno zanimljiv detalj odnosi se na razlike između bake s majčine i bake s očeve strane. Dok baka po majci podjednako prenosi svoje gene i na unuke i na unuke, baka po ocu ima drugačiji odnos – njen X hromozom prenosi se samo na unuke. To znači da djevojčice nasljeđuju 50% svojih X hromozoma od oba roditelja, ali veze sa očevom majkom nisu uvijek genetski direktne kada je riječ o tom hromozomu. Ipak, to ne umanjuje činjenicu da obje bake ostavljaju snažan pečat u genetskoj slici unučadi.
Ovakva objašnjenja često zbunjuju ljude, ali stručnjaci upozoravaju da je genetika poput složene slagalice. Svaka kockica ima svoje mjesto, a krajnji izgled zavisi od toga kako se dijelovi slože. Zbog toga se ponekad dešava da dijete „povuče“ na babu ili djeda koje nikada nije upoznalo, noseći u sebi fizičke crte ili zdravstvene predispozicije koje dolaze iz prošlih generacija.
Kako piše Blic Žena, sve je češće da roditelji danas traže genetska testiranja kako bi razumjeli rizike koje njihova djeca mogu naslijediti. Posebno kada su u pitanju bolesti koje se prenose s generacije na generaciju, ovakva analiza može biti od presudnog značaja. Na primjer, rak dojke po ženskoj liniji može biti prenesen s bake na majku, a zatim i na unuku. Ako gen postoji, šansa da se bolest javi može biti i do 80%. Međutim, kod muške djece isti gen se ne ispoljava, iako ga oni mogu prenijeti na svoju buduću djecu.
- Ono što dodatno brine roditelje jeste činjenica da se genetske bolesti ne zaustavljaju na jednoj generaciji. Lanac prenosa može ići putem baka–otac–kćerka, pri čemu se naslijeđe prenosi čak i kada simptomi nisu vidljivi. Zato doktori ističu da se ne treba oslanjati samo na spoljašnje sličnosti ili odsustvo bolesti kod roditelja. Samo detaljna genomska analiza može otkriti pravi raspored gena i eventualne rizike.
Stručnjaci iz Institut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo u Beogradu (IMGGI) naglašavaju da medicina danas nudi značajne mogućnosti prevencije. Iako genetske predispozicije postoje, pravilnim načinom života, redovnim kontrolama i ranim dijagnostičkim pregledima mnogi rizici mogu se značajno umanjiti. Na taj način, naslijeđe postaje nešto s čim se može živjeti, a ne neumitna sudbina.
Kada se govori o nasljeđu, često se pomisli na bolesti i zdravstvene probleme, ali genetika nosi i mnogo ljepših iznenađenja. Dijete može naslijediti bakinu boju kose, smijeh, pa čak i način na koji hoda. U mnogim porodicama upravo se kroz te detalje prepoznaje kontinuitet. Sjećanje na pretke tako ostaje živo u očima, osmijehu ili gestu unuka.
- Psiholozi ističu da se kroz ovakve priče jača i osjećaj pripadnosti porodici. Kada djeca odrastaju svjesna da nose dio svojih baka i djedova, uče da cijene tradiciju i naslijeđe. Kako navodi Politikin Magazin, kulturni obrazac u kojem dijete posmatra gene ne samo kao nasljeđe, već i kao vezu s prošlošću, pomaže da se porodice drže na okupu i prenose priče o precima s koljena na koljeno.
Naravno, genetika nije sudbina u potpunosti. Iako dijete nosi 25% genetskog koda bake, način na koji će se ti geni manifestovati zavisi od brojnih faktora: životne sredine, načina ishrane, fizičke aktivnosti i, nadasve, ljubavi i podrške koju dijete prima. Nauka objašnjava da geni predstavljaju potencijal, a ne konačan ishod. Upravo zato roditelji imaju ogromnu ulogu u oblikovanju zdravlja i karaktera svoje djece, bez obzira na genetski teret.
Za kraj, može se reći da je svaki novi život spoj prošlosti i budućnosti. U očima djeteta krije se nasmiješena baka, u njegovom hodu možda deda, a u njegovoj snazi majka i otac. Genetika pokazuje da nijedan član porodice nije „odsječen“ – svi oni učestvuju u stvaranju tog složenog mozaika. Četvrtina bake u unuku nije samo broj, već priča o kontinuitetu, ljubavi i povezanosti generacija.
