U današnjem članku pišemo na temu hvalisanja na društvenim mrežama. Često se susrećemo s profilima na kojima ljudi iznova i iznova dijele svoje uspjehe, savršen izgled, luksuzne stvari ili „idealne“ živote.
Iako to može izgledati kao pokazivanje sreće i samopouzdanja, psiholozi upozoravaju da iza ovakvih objava često stoje dublji emocionalni i psihološki razlozi.
Društvene mreže su postale virtualni prostor u kojem se predstavljamo svijetu. Naravno, svi želimo biti primijećeni i cijenjeni, a lajkovima i komentarima potvrđujemo svoju vrijednost. Međutim, za neke osobe ove reakcije postaju ključne za njihovo samopouzdanje. Svaka nova objava na društvenim mrežama postaje tihi zahtjev za potvrdom: „Pogledajte me, vrijedim“. Kada se ta potreba za vanjskom validacijom pretvori u ovisnost, osoba počinje osjećati prazninu i nesigurnost kad ne dobije očekivanu pažnju. U tom slučaju, hvalisanje na mrežama postaje način za popunjavanje unutarnjeg vakuuma, dok stvarno samopouzdanje ovisi o tuđim reakcijama. Psiholozi ističu da se iza toga često krije duboka nesigurnost, a ne znak snage.
Osobe koje se stalno hvale na mrežama često pokazuju narcisoidne osobine. Narcisoidne osobe imaju snažnu potrebu za divljenjem i često se prikazuju u najboljem svjetlu, naglašavajući luksuz, uspjehe i savršenstvo. Na društvenim mrežama, gdje mogu kontrolirati što će pokazati i što će sakriti, ovakve osobe mogu stvarati sliku o sebi koja je daleka od stvarne. Iako se čini da uživaju u divljenju i pažnji drugih, iza tih savršenih slika često stoji krhko samopouzdanje koje se brzo urušava ako ne dobiju dovoljno potvrda izvana. U ovoj potrazi za odobravanjem, ljudi s narcisoidnim osobinama često se udaljavaju od stvarne emocionalne stabilnosti.
- Ponekad, hvalisanje na društvenim mrežama može biti način kompenzacije za nezadovoljstvo stvarnim životom. Kada ljudi nisu zadovoljni sobom, svojim odnosima ili životnim okolnostima, društvene mreže postaju platforma za stvaranje idealizirane verzije sebe. Objave koje prikazuju „savršen život“ često nisu izraz stvarne sreće, već pokušaj da se sakrije nezadovoljstvo ili nedostatak ispunjenosti. Što je veći jaz između stvarnosti i online prikaza, to je izraženija potreba za hvalisanjem. Kroz ovakve objave, osoba pokušava uvjeriti sebe, ali i druge, da je sve u njenom životu u najboljem redu.
U digitalnom dobu, gdje je pažnja korisnika kratkotrajna, mnogi ljudi osjećaju strah od nevidljivosti i zaborava. Stalno hvalisanje na društvenim mrežama postaje način da se podsjeti druge na svoju prisutnost: „Pogledajte me, još sam tu“. Za ove osobe, društvene mreže nisu samo platforma za dijeljenje uspjeha, već i način za održavanje svoje relevantnosti u očima drugih. Iako možda ne žele to priznati, ovo ponašanje često je povezano s niskim samopoštovanjem i strahom da će biti zaboravljeni ako ne nastave objavljivati sadržaj koji privlači pažnju. Psiholozi upozoravaju da ovakve osobe obično nemaju stabilan osjećaj vlastite vrijednosti, koji ne zavisi od vanjskih reakcija.
- U zaključku, psihologija nam pokazuje da stalno hvalisanje na društvenim mrežama rijetko ukazuje na istinsko samopouzdanje ili sreću. Umjesto toga, često se iza tih objava kriju nesigurnost, potreba za potvrdom i strah od nevidljivosti. Prava emocionalna stabilnost dolazi od unutar, a ne od reakcija drugih. Ljudi koji su zaista sigurni u sebe obično ne traže konstantnu potvrdu svoje vrijednosti jer je jednostavno žive, bez potrebe da to javno pokazuju. S vremenom, oni shvataju da prava sreća i ispunjenost ne ovise o tome koliko „lajkova“ imaju ili koliko često pokazuju svoj „idealni“ život na društvenim mrežama.
Prema psihologu dr. Ivani Jovanović, često hvalisanje na društvenim mrežama može biti znak da osoba nije zadovoljna svojim stvarnim životom i koristi mreže kao alat za kompenzaciju toga. Stručnjaci također napominju da osoba koja se stalno prikazuje u najboljem svjetlu može skrivati vlastitu nesigurnost, što potvrđuju i psiholozi s Fakulteta za psihologiju u Beogradu. U isto vrijeme, psihoterapeut Aleksandar Petrović ističe da hvalisanje na društvenim mrežama može postati ozbiljan problem ako postane način života, jer tada osoba može izgubiti dodir sa stvarnom realnošću i emocionalnom ravnotežom.
