Na današnji dan, kada bi proslavio svoj 72. rođendan, muzička scena Balkana tiho odaje počast jednom od svojih najvažnijih stubova – Saši Popoviću. Iako više nije među nama, njegova prisutnost ostaje u svakom taktu, svakoj noti i svakom izvođaču koji je prošao kroz njegovu školu. Njegov život nije bio samo karijera – bio je to temelj jedne muzičke epohe koja i dalje traje.
- Rođen 1954. godine u Novom Sadu, odrastao je u porodici u kojoj su duhovnost i poštovanje prema tradiciji bili duboko ukorijenjeni. Njegov djed bio je sveštenik, a majka posvećena porodici. Taj ambijent oblikovao je mladog Sašu u čovjeka koji je rano razumio šta znači odgovornost i zalaganje. Iako je školu doživljavao kao obavezu, a ne strast, ono što ga je od najranijih dana vodilo bilo je – ritam. Muzika je bila njegov tiho tinjajući poziv.
I baš kada se činilo da će krenuti putem ekonomije, odabrao je srcem – napustio je fakultet i posvetio se muzici. Prvo kroz orkestar “Lira”, koji je ubrzo privukao pažnju, a zatim kroz formiranje kultne grupe “Lepa Brena i Slatki greh”. Hit „Čačak, Čačak“ bio je detonacija koja je lansirala i njega i grupu u regionalne muzičke visine. Njihov spoj folka i popa, uz šarm koji je Popović prirodno nosio, označio je rađanje jedne nove ere.
- Ali, ono što je Sašu izdvojilo nije bila samo sposobnost da stvori hitove – već njegova vizija. Kao jedan od osnivača Grand produkcije, krenuo je u misiju da preobrazi domaću estradu, da je profesionalizuje i približi svjetskim standardima. Kako prenosi Blic.rs, Popović je više puta isticao kako je želio da “naša estrada ne zaostaje za svjetskom – i da zasijamo sopstvenim sjajem”. Kroz Grand, izgradio je ne samo imperiju, već i platformu koja će promijeniti živote stotina talenata.
“Zvezde Granda” bile su vrhunac te misije. Takmičenje koje je postalo fenomen, pružilo je glas onima koji ga dotad nisu imali. Za mnoge je upravo Saša bio prvi koji je povjerovao u njih. Nije samo birao glasove – birao je karaktere, davao savjete, pravio zvijezde. Iz njegovog studija izašle su karijere koje danas dominiraju scenom – od Milice Pavlović do Rade Manojlović. Bio je mentor, kritičar, oslonac. Njegova riječ, i kad je bila stroga, bila je lekcija. I svi su znali – iza nje je stajala briga.
- Njegov način vođenja produkcije bio je specifičan – strog, ali pravedan. Iako je znao kako da se šali pred kamerama, iza kulisa je sve funkcionisalo precizno, kako prenosi portal Nova.rs, opisujući ga kao “komandanta estrade” koji nikada nije dozvoljavao improvizaciju tamo gdje je tražena izvrsnost. Mnogi su ga smatrali očinskom figurom, čovjekom koji nije stvarao zvijezde za jednu sezonu – već karijere koje traju.
Njegov gubitak ostavio je prazninu koju je teško popuniti. Ipak, ono što ostaje iza njega je više od uspomena. Njegova filozofija, pristup radu, odnos prema mladima – sve to i dalje živi kroz sistem koji je postavio. Njegovo nasljeđe se ne mjeri samo uspjesima, već i inspiracijom koju je ostavio generacijama koje dolaze.
Kako prenosi RTS, brojne muzičke ličnosti danas javno izražavaju zahvalnost i poštovanje prema Popoviću. Jelena Karleuša je istakla da joj je upravo on dao vjetar u leđa kad su drugi sumnjali, dok se Šaban Šaulić jednom prilikom prisjetio kako mu je Popović „otvorio novu publiku“. Njegov talenat da prepozna iskru i od nje napravi plamen – bio je rijedak dar.
- U danima poput ovog, kada bismo slavili njegov rođendan, umjesto svjećica i pjesme – čuju se riječi zahvalnosti. Umjesto tišine, odzvanja muzika koju je ostavio. Jer, Saša Popović nije otišao – on se sada prepoznaje u svakom stihu, u svakom festivalu, u svakom mladom glasu koji je sanjao svoj trenutak i dobio ga zahvaljujući njegovom trudu.
Za kraj, jedno je sigurno – estrada kakvu danas poznajemo ne bi postojala bez njega. A ono najvrijednije što je ostavio iza sebe nije samo karijera – već snovi koje je pomogao da postanu stvarnost. Njegovo ime će, bez sumnje, ostati uklesano u temelje regionalne muzičke kulture, zauvijek.
