Priča o Melisi Suzani Hajsmit, djevojčici otetoj prije više od pola stoljeća, potresla je i dirnula ljude širom svijeta. Nakon 51 godine neizvjesnosti, porodica je konačno doživjela čudo pronašla je svoju kćerku i sestru, i to na mjestu gdje su je najmanje očekivali.
- Sve je počelo davne 1971. godine, u Fort Vortu, Teksas. Melisa je imala tek 21 mjesec kada je iz porodičnog stana odvela žena koja se lažno predstavila kao dadilja. Njena majka Alta, mlada žena od 22 godine, pokušavala je pronaći pomoć kako bi se brinula o djetetu dok radi. Objavila je oglas u novinama, a na njega se javila naizgled pristojna žena koja je dogovorila susret. Prvi put nije došla, ali nekoliko dana kasnije ponovo je nazvala i najavila dolazak. Alta je tada bila na poslu, pa je brigu o maloj Melisi preuzela cimerka. Nepoznata žena pojavila se u besprijekornoj odjeći, s bijelim rukavicama, odajući dojam pouzdanosti. Cimerka joj je predala dijete – i to je bio posljednji put da su je vidjeli.
Potraga je trajala desetljećima. Roditelji Alta i Džefri Hajsmit nikada nisu odustajali. Objavljivali su apele, komunicirali s policijom, pratili svaku naznaku tragova. Iako se vrijeme odmicalo, vjera da će jednog dana ponovo zagrliti kćerku nikada nije nestala. Tokom tih godina, porodica se proširila – rodio se i Džef, brat koji nikada nije imao priliku upoznati sestru, ali je odrastao slušajući o njoj.
- Sudbinski preokret stigao je 2022. godine, i to zahvaljujući genetskoj tehnologiji. Testiranje putem platforme 23andMe povezalo je DNK Melisine djece sa DNK njenih bioloških roditelja. Kada je brat Džef dobio rezultate, odlučio je da ih iskoristi. Prvo je kontaktirao članove šire porodice, a zatim i samu Melisu – ili, kako se tada predstavljala, Melani. Ona nije odmah povjerovala. Odgovorila je porukom u kojoj je, iako ljubazna, jasno dala do znanja da misli kako je riječ o grešci: “Moliću se za vas, ali ne vjerujem da sam vaša kćerka.”
No, ubrzo je stigao trenutak koji je sve promijenio. Njen suprug pronašao je stranicu na Facebooku koju je porodica Hajsmit godinama vodila, nadajući se da će na taj način proširiti potragu. Među objavama su bile i fotografije male bebe – fotografije u kojima je Melisa počela prepoznavati vlastite crte. To je bilo dovoljno da se odluči na DNK test. Kada su stigli rezultati, više nije bilo sumnje – Melani je zapravo Melisa Suzana, djevojčica koja je nestala 51 godinu ranije.
U emotivnom intervjuu za CBS, Melisa je otkrila da joj je žena koja ju je odgajala priznala kako ju je kupila u jednom baru 1972. godine, za iznos od 500 dolara, što je danas oko 400 eura. Znala je da se radi o otetoj bebi, ali ipak je odgojila kao vlastito dijete. Melisa je odrasla potpuno nesvjesna da negdje postoje ljudi koji je nikada nisu prestali tražiti.
- “Srce će mi pući od emocija”, rekla je dok je opisivala trenutak suočavanja s istinom. Odmah je odlučila vratiti svoje pravo ime i nadoknaditi propuštene godine s porodicom. Susret sa roditeljima bio je trenutak koji se riječima teško može opisati. Njena majka Alta priznala je kako je to bio najljepši dan njenog života, dok je Džef, brat koji je nikada ranije nije zagrlio, izjavio da je pronalazak nakon više od pola vijeka ostvarenje sna.
Porodica sada planira predati cijeli slučaj policiji kako bi se istražile sve okolnosti otmice i kasnije prodaje djeteta. Iako su prošle decenije, istina je napokon izašla na vidjelo. Melisa je spremna zakoračiti u novu fazu života, okružena ljudima koji su je voljeli i prije nego što su je upoznali.
- Ova nevjerovatna priča još jednom pokazuje koliko su upornost, nada i ljubav snažne sile. U vremenu kada su tehnologija i društvene mreže postale ključni alati u rješavanju zaboravljenih slučajeva, upravo je kombinacija modernih resursa i ljudske predanosti dovela do sretnog završetka. Nakon više od pola vijeka, porodica Hajsmit konačno je potpuna.
