Veliko finale Zvezda Granda, koje je prethodnog vikenda bilo odloženo, konačno je održano u Beogradu, ali ovog puta uz nešto drugačiju atmosferu nego što je publika navikla. Dugogodišnji članovi žirija, među kojima su Snežana Đurišić, Ana Bekuta i Dragan Stojković Bosanac, nisu prisustvovali događaju, što je mnoge zateklo i ostavilo utisak da nedostaje dio onog prepoznatljivog sjaja spektakla.
- Ipak, pažnju prisutnih i publike ispred malih ekrana privukla je voditeljka Ana Sević koja je stigla u Beograd posebno za ovu priliku. Na crvenom tepihu pojavila se u dugoj, roze haljini sa cvjetnim dezenom i dubokim dekolteom, koja je već na prvi pogled odavala utisak lepršavosti i potpune prilagođenosti ljetnim temperaturama. Kroja sa volanima na ramenima i u kombinaciji sa udobnim platformama, Ana je izgledala moderno i opušteno, a opet dovoljno elegantno za ovako važnu noć.
Međutim, ono što je možda najviše iznenadilo publiku bila je činjenica da je Sevićeva za ovu večer odabrala istu haljinu koju je nosila i prethodnog vikenda, kada je finale trebalo da se održi, ali je odloženo. Ovaj izbor izazvao je različite reakcije – dok su neki očekivali da će za zvanično finale pripremiti potpuno novo izdanje, drugi su pohvalili njen stav i samopouzdanje. Ana je pokazala da prava žena nosi haljinu, a ne obrnuto, čime je, kako su komentarisali mnogi, još jednom dokazala da zna kako da plijeni pažnju bez prevelikog truda.
- Uprkos izostanku pojedinih članova žirija, prisutni se slažu da je Ana Sević svojim pojavljivanjem uspjela da unese dozu glamura i svježine koju publika očekuje od finala ovako popularnog muzičkog takmičenja. Njena pojava bila je jedan od onih detalja koji su večeri dali dašak posebnosti i zbog kojeg će se, sigurni su obožavatelji, dugo prepričavati utisci.
BONUS TEKST
Sve više žena u zrelijim godinama otvoreno priznaje da biraju samoću kao svjesnu odluku, a ne kao rezultat životnih okolnosti. Njihove priče otkrivaju duboke razloge iza tog izbora, koji se nerijetko svode na želju za mirom, slobodom i očuvanjem sopstvenog zdravlja.
- Jedna žena u pedesetim godinama, odgovarajući na često postavljano pitanje prijateljice zašto se ne udaje, izgovorila je rečenicu koja je odjeknula među mnogima: „Ne želim više, sita sam ovog braka do tačke bez povratka. Ostavila sam tamo svoje zdravlje, a nisam ništa stekla. Samo treba da ih čuvam i perem im veš.“ Njene riječi oslikavaju umor koji se nagomilao tokom godina i donijele joj jasnu spoznaju da joj je vlastiti mir važniji od održavanja veze koja iscrpljuje.
Slična iskustva dijele i druge žene, poput razvedene gospođe koja je već šest godina sama. Iako priznaje da ima brojne „ponude“ i prilike za novu romansu, nikada nije osjetila potrebu da se ponovo veže. Njeno objašnjenje zvuči jednostavno, ali iza njega stoji čitava životna filozofija.
- Prisjetila se vremena kada je sa bivšim suprugom renovirala stan koji su planirali da izdaju kao dodatni izvor prihoda. „Stan je bio potpuno prazan, betonski. Zidovi, podovi i plafon – sve je tražilo malterisanje, izlijevanje, završne radove. Ali muž mi je išao na živce. Ja sam radila sve teške poslove, dok je on samo birao šta mu se radi i šta ne.“ Opisala je kako je sama malterisala zidove i plafon, jer on nije želio ni da angažuju majstore zbog visokih troškova. Čak je i cementiranje poda, koje je on preuzeo, izgledalo kao jedina stvar koju je bio spreman da završi.
Dok priča, jasno se osjeća gorčina, ali i olakšanje koje je došlo godinama kasnije. „Sve vrijeme sam imala osjećaj da sam sama u braku. Ako je tako, onda je bolje zaista biti sama – barem ne nosim teret nečijih očekivanja i nezahvalnosti.“
Takve ispovijesti pokazuju zašto sve veći broj žena ne osjeća potrebu da žuri u nove veze. Za njih samoća nije sinonim za usamljenost, već prostor u kojem konačno mogu disati punim plućima, donositi odluke bez kompromisa i ulagati energiju u sebe.
- U društvu koje još uvijek često postavlja pitanje „kada ćeš se udati?“, ovakve žene hrabro dokazuju da sreća ne mora zavisiti od bračnog statusa. Njihov izbor je često rezultat duboko promišljenih odluka, a ne ogorčenosti, i u tome pronalaze snagu koju nisu imale dok su pokušavale održati veze koje ih nisu činile sretnima.
