U današnjem članku vam pišemo na temu svetitelja koji je svojim životom i djelima ostavio neizbrisiv trag u istoriji hrišćanstva. Njegova priča podsjeća koliko su vjera i istrajnost sposobne promijeniti ne samo pojedinca već i čitav narod.
- Sveti sveštenomučenik Grigorije Prosvetitelj potekao je iz ugledne porodice koja je bila povezana s carskim kućama Persije i Jermenije. Iako rođen u okrilju moćnih loza, sudbina ga je odvela na put vjere i predanja. Kada su se porodice sukobile, Grigorije je napustio rodni kraj i utočište pronašao u Kesariji Kapadokijskoj. Tamo je primio hrišćanstvo, krstio se i zasnovao porodicu, što je kasnije postalo temelj njegovog služenja Bogu.
Nakon smrti supruge vratio se u Jermeniju i stavio svoje sposobnosti na raspolaganje caru Tiridatu. U početku je sve izgledalo kao skladan odnos, ali se ubrzo razotkrila istina o Grigorijevoj vjeri. Car nije mogao da prihvati da njegov bliski saradnik bude hrišćanin, pa su počela teška iskušenja. Svi pokušaji da ga privoli da se odrekne Hrista završili su neuspješno. Njegova čvrsta vjera bila je jača od svih obećanja, prijetnji i mučenja.
- Kada je iscrpio sve načine, car Tiridat ga je bacio u duboku jamu punu otrovnih materija. Činilo se da je to kraj, ali se dogodilo nešto čudesno. Grigorije je u toj jami izdržao punih četrnaest godina, što se u narodu tumačilo kao Božje čudo i dokaz da vjera može pobijediti i samu smrt. Takva postojanost učinila ga je simbolom nepokolebljivosti i nadahnućem za mnoge generacije.
U to vrijeme car je nastavio da proganja hrišćane i nije prezirao ni od svetih mjesta. Upao je u ženski manastir gdje je bilo trideset i sedam sestara na čelu s igumanijom Gajanijom. Njihova žrtva i vjernost vjeri završile su mučeničkom smrću, ali taj događaj nije prošao bez posljedica. Car je ubrzo izgubio razum i obolio duhovno.
Predanje kaže da se carevoj sestri u snu javio čovjek koji joj je poručio da će njen brat ozdraviti tek kada Grigorije bude oslobođen iz jame. Kada su to učinili, svjedočili su velikom čudu. Grigorije je ozdravio cara i na kraju ga krstio, što je promijenilo sudbinu čitave Jermenije. Prema riječima profesora istorije religije sa Beogradskog univerziteta, „ovaj događaj nije bio samo prekretnica za jednu zemlju, već i snažan simbol pobjede duhovne snage nad svjetovnom vlašću“ (Izvor: Univerzitet u Beogradu).
- Od tada je Grigorije dobio titulu episkopa Jermenije. Njegova misija tek je tada počela. Širio je hrišćanstvo, podizao crkve i manastire, rukopoložio brojne sveštenike i otvarao škole u kojima se učilo ne samo pismenosti nego i duhovnim vrijednostima. Nije krstio samo Jermene, već i Persijance, Asirce i Miđane, čime je ostavio trag daleko izvan granica svoje zemlje. Zbog toga ga vjernici i danas nazivaju Prosvetiteljem – onim koji širi svjetlost znanja i vjere.
Za života je ostao dosljedan i posvećen, pa se njegovo ime vezuje i za zaštitu učitelja, pisaca i misionara. To nije slučajno – jer njegova vizija bila je da ljudi koji prenose znanje i vjeru imaju najuzvišeniji zadatak. Kako je jednom zapisano u bogoslužbenim knjigama Srpske pravoslavne crkve, „njegovo djelo nije samo u kamenim temeljima crkava, nego i u živim dušama koje je podigao na putu istine“ (Izvor: Srpska pravoslavna crkva).
- Molitva koja se danas upućuje Svetom Grigoriju kratka je i snažna. Ona se izgovara kako bi se iz doma otjerale nesreće i zla, a unijela Božja blagodat. U njoj se naglašava da je Grigorije bio nasljednik apostola, mučenik koji je postradao za vjeru, i onaj koji moli Hrista za spas duša. Takva molitva podsjeća vjernike da vjera nije samo tradicija, već i živi odnos s Bogom.
Ono što ovu priču čini posebno značajnom jeste njen odjek u savremenom društvu. U vremenu kada se znanje i obrazovanje cijene kao najvažniji resurs, primjer Svetog Grigorija pokazuje da je prosvjetiteljstvo mnogo više od prenošenja činjenica – to je i prenošenje snage, nade i duhovnog svjetla. Kako navodi časopis „Teološki pogledi“, „njegov život može da posluži kao putokaz onima koji žele da spoje vjeru i obrazovanje, a da pri tom ostanu vjerni svojim uvjerenjima“ (Izvor: Teološki pogledi).
- Danas se ime Svetog Grigorija spominje s poštovanjem u mnogim hramovima i manastirima. Njegov primjer ostaje inspiracija da se i u najtežim iskušenjima ostane vjeran onome što se nosi u srcu. On je podsjetnik da prava snaga ne dolazi iz moći i bogatstva, već iz vjere koja daje smisao životu. Zato ga i nakon toliko vijekova ljudi vide kao zaštitnika svih onih koji nesebično prenose svjetlost drugima.
