U našem okruženju nalazi se mnogo nevidljivih prijetnji po zdravlje, a jedna od njih je prisutnost olova u domu i svakodnevnom životu.
Riječ je o toksičnom metalu koji se dugo smatrao manje opasnim nego što zapravo jeste, ali nova istraživanja pokazuju da olovo ima razorne posljedice na ljudski organizam i da je njegova prisutnost mnogo ozbiljniji globalni problem nego što se ranije vjerovalo.
- Najnoviji podaci otkrivaju da olovo godišnje uzrokuje više od pet milijuna smrtnih slučajeva širom svijeta, uglavnom kroz bolesti srca koje su rezultat dugotrajne izloženosti. Dugoročno prisustvo ovog metala u organizmu može izazvati cijeli niz zdravstvenih tegoba – od kardiovaskularnih bolesti, preko neuroloških oštećenja, pa sve do smanjenja sposobnosti razmišljanja, posebno kod djece.
Djeca se posebno izdvajaju kao najranjivija grupa. U zemljama u razvoju, gdje su izvori kontaminacije češći, izloženost olovu dovodi do problema u razvoju mozga. Posljedice su mjerljive – prosječan pad IQ-a iznosi oko šest bodova. Na prvi pogled to možda djeluje neznatno, ali dugoročno znači smanjene obrazovne mogućnosti, manju šansu za zaposlenje i općenito niži životni standard. U društvima gdje je ionako prisutno siromaštvo, ovakav gubitak dodatno otežava izlazak iz začaranog kruga.
Finansijski teret izloženosti olovu ogroman je. Samo u 2019. godini troškovi povezani s ovim problemom iznosili su oko 6 milijardi dolara, što je približno 7% svjetskog BDP-a. Ova brojka obuhvata samo direktne posljedice, bez uračunatih dugoročnih efekata na kvalitetu života, zdravstveni sistem i društvo u cjelini. Kada se svi ti aspekti dodaju, jasno je da je stvarni teret daleko veći i da ova prijetnja zaslužuje mnogo ozbiljniji pristup na globalnom nivou.
- Izvori izloženosti olovu brojni su i često neprimjetni. Olovo se može naći u hrani, vodi, zemljištu, a prisutno je i u mnogim predmetima koje svakodnevno koristimo. Keramika, kozmetika, baterije, pesticidi i gnojiva samo su neki od proizvoda u kojima se i danas može otkriti ovaj metal. U pojedinim zemljama u razvoju dodatni problem predstavljaju keramičke posude i boje koje se koriste za unutrašnje zidove, a koje sadrže olovo. Takvi predmeti, kada dođu u dodir s hranom ili vazduhom, polako otpuštaju otrovne čestice koje ulaze u ljudski organizam.
Čak i metalno posuđe ili pesticidi, koji se koriste u poljoprivredi, mogu sadržavati olovo. Zbog toga su upravo ruralne i siromašnije sredine najviše pogođene. Potpuno izbjegavanje olova gotovo je nemoguće, ali smanjenje izloženosti predstavlja ključni korak u očuvanju zdravlja.
Kako prenosi BBC na srpskom, stručnjaci naglašavaju da različite zemlje imaju različite izvore izloženosti, pa je teško napraviti univerzalno rješenje. Ipak, ono što je sigurno jeste da regulacija i zabrana upotrebe olova u industriji donose direktne koristi u javnom zdravstvu.
- Roy Harrison, profesor sa Univerziteta u Birminghamu, upozorava da se nalazi istraživanja moraju pažljivo tumačiti. On ističe da uvjeti u pojedinim regijama variraju, ali da je zajednički zaključak jasan – gdje god su uvedeni stroži propisi i nadzor nad upotrebom olova, smanjene su i posljedice po zdravlje stanovništva.
S druge strane, Richard Fuller iz organizacije Pure Earth vjeruje da je problem čak i veći od onoga što statistike trenutno prikazuju. Prema njegovim riječima, većina slučajeva izloženosti olovu uopće se ne registruje, naročito u zemljama koje nemaju razvijenu infrastrukturu ili zakonske mehanizme za kontrolu otrovnih tvari u proizvodima. To znači da milijuni ljudi širom svijeta nesvjesno unose olovo u organizam, bez ikakve mogućnosti da to spriječe.
Kako piše Al Jazeera Balkans, međunarodna zajednica je već u nekoliko navrata pozivala na uvođenje strožih mjera i nadzora. Posebno se naglašava da zemlje u razvoju trebaju podršku razvijenijih država kako bi mogle kontrolisati kvalitet proizvoda i uvesti efikasne mehanizme zaštite stanovništva.
Preporuke stručnjaka uključuju nekoliko ključnih koraka:
-
Uvođenje strožih propisa i zabrana upotrebe olova u industrijskim procesima.
-
Edukaciju stanovništva o rizicima i načinima smanjenja izloženosti.
-
Pojačani nadzor i testiranje proizvoda, uključujući hranu, vodu i posuđe koje dolazi u dodir s ljudima.
Ako se ništa ne poduzme, posljedice će biti dalekosežne. Ne samo da će se povećati broj oboljelih od srčanih i neuroloških bolesti, već će i obrazovni, ekonomski i socijalni kapaciteti čitavih generacija biti ozbiljno umanjeni. Time se stvara globalni začarani krug siromaštva, bolesti i smanjenih mogućnosti za napredak.
- Zato stručnjaci apeliraju da međunarodna zajednica djeluje jedinstveno. Smanjenje prisutnosti olova u okolišu nije samo pitanje zdravlja, već i pitanje budućnosti milijardi ljudi. Ako se djeluje sada, može se spriječiti gubitak života, ali i poboljšati kvalitet života na svjetskom nivou.
Olovo je možda nevidljivo golim okom, ali njegovi tragovi u tijelu i društvu ostaju duboko urezani. Upravo zato, podizanje svijesti, edukacija i konkretne mjere zaštite predstavljaju jedini put ka sigurnijoj budućnosti.
