Četiri i po decenije nakon smrti Josipa Broza Tita, priče o njegovom porijeklu, identitetu i mogućem vjerskom opredjeljenju i dalje izazivaju pažnju javnosti. Među raznim teorijama koje su kružile, posebno intrigantna je ona da je Tito preminuo kao musliman.
- Ovu tvrdnju iznio je 2003. godine tadašnji muftija Islamske zajednice Srbije, Hamdija efendija Jusufspahić, u razgovoru za Radio Beograd, što je u to vrijeme izazvalo buru reakcija.
Jusufspahić je tvrdio da je vijest o Titovom navodnom prihvatanju islama čuo neposredno nakon njegove smrti. Prisjetio se kako je, u društvu alžirskog ambasadora Abdul Hamida Adžalija, došao da se upiše u knjigu žalosti. Tada mu je prišao Titov lični sekretar, Berislav Badurina, i izgovorio rečenicu koja ga je zbunila: „Umro je u vašoj vjeri“. Kada ga je iznenađeni muftija pitao na šta misli, Badurina je objasnio da je Tito preminuo čitajući Kuran, i to treći put.
- Prema ovom svjedočenju, Badurina je dodao da će na nadgrobnom spomeniku stajati samo ime, prezime, godina rođenja i smrti, kako je običaj u muslimanskoj tradiciji. Takođe, ispričao je da je u posljednjim danima Titovog života na noćnom ormariću u ljubljanskoj bolnici stajao jedino prevod Kurana.
Pet godina kasnije, tokom boravka u Kairu, Jusufspahić se ponovo susreo sa Adžalijem, koji je tada bio ambasador Alžira u Egiptu. Na njegov zahtjev, alžirski diplomata je pred egipatskim predsjednikom Hosnijem Mubarakom potvrdio da mu je Badurina zaista rekao kako je Tito umro kao musliman.
- Prema pisanju beogradskog lista “Politika”, ovakve tvrdnje nikada nisu zvanično potvrđene, niti su ih potkrijepili Titovi najbliži saradnici ili medicinsko osoblje iz ljubljanskog Kliničkog centra. Ipak, činjenica da ih iznosi vjerski lider poznat po kontaktima u političkim krugovima davala je cijeloj priči dodatnu težinu.
Jusufspahić je Tita upoznao još tokom studija u Kairu, na najstarijem islamsko-teološkom univerzitetu Al-Azhar, gdje je radio i kao profesor u jugoslovenskoj dopunskoj školi. Sjećao se kako je Tito, posjetivši Klub Jugoslovena, pitao prisutne ko govori arapski. Bio je jedini koji je mogao da mu odgovori, a Tito mu je tada rekao: „Učite arapski, to je jezik budućnosti“.
- Njihovi kontakti su se intenzivirali nakon što je Jusufspahić 1967. postao beogradski muftija. Njegova reputacija među arapskim diplomatama i poznavanje jezika vjerovatno su, prema njegovim riječima, doveli do toga da ga Tito lično pozove na razgovor. U godinama koje su uslijedile, razvilo se prijateljstvo, a Tito ga je često konsultovao o pitanjima islamskog svijeta i jugoslovenskih muslimana.
Jedan od događaja koji je muftija rado prepričavao odnosio se na studentske demonstracije 1968. godine. Apelovao je na studente da se povuku sa ulica, što je, kako tvrdi, Titu bilo veoma drago. Kada mu je tadašnji predsjednik predložio odlikovanje, Jusufspahić je odgovorio da bi orden trebalo dodijeliti vjeri, a ne njemu lično.
Na prijemu povodom Dana republike svjedočio je i neobičnim prizorima – patrijarh German i nadbiskup Bukatko klekli su i poljubili Titu ruku. Muftija to nije učinio, zbog čega mu je jedan od ministara u šali rekao da bi se trebalo „malo temenat“. Kasnije, kada mu je Tito pokušao pružiti čašu pića, odbio ju je iz vjerskih razloga. Tito mu to nije uzeo za zlo, već ga je, navodno, pohvalio zbog dosljednosti, ističući da su muslimani najodaniji i najpošteniji narod sa kojim Jugoslavija nikada nije imala problema.
- Kako je naveo portal “Blic”, upravo su ovakvi momenti, gdje se Tito susretao sa vjerskim principima svojih sagovornika, bili povod da se kasnije poveže njegovo ime sa islamom. Ipak, većina historičara smatra da su ovakve tvrdnje više odraz političkog i društvenog konteksta nego dokaz stvarnog preobraćenja.
Muftija je tvrdio i da je pred Titom klanjao, objašnjavajući mu značenje molitvi i čitajući odlomke iz Kurana. Tito je, po njegovim riječima, bio zainteresovan za teološka tumačenja i povremeno je tražio da mu ih približi kroz poređenja sa idejama istorijskog materijalizma.
- Ono što dodatno podgrijava misteriju jeste širi spektar teorija o Titovom porijeklu i identitetu. Tokom godina, spominjalo se da je bio mason, austrijski Jevrejin kojem je dodijeljen identitet Josipa Broza iz Kumrovca, ruski agent koji je preuzeo tuđe ime, pa čak i brat Winstona Churchilla. U tu galeriju neprovjerenih tvrdnji ubraja se i ova Jusufspahićeva priča o navodnom prelasku na islam.
Prema navodima sarajevskog magazina “Stav”, istorijska istraživanja i svjedočenja Titovih najbližih saradnika ne pružaju dokaze da je ikada formalno promijenio vjeru. Ipak, njegova otvorenost prema različitim kulturama, posebno tokom nesvrstane politike Jugoslavije, ostavila je prostor za nagađanja i interpretacije.
- Jusufspahić je do kraja života isticao da je Tito imao duboko poštovanje prema islamu i muslimanima, čak i ako se formalno nije preobratio. Priča o Kuranu na njegovom noćnom ormariću u Ljubljani, kao i rečenica sekretara Badurine, ostale su kao anegdote koje balansiraju između istorijske zanimljivosti i legende.
I tako, desetljećima poslije, Tito ostaje figura oko koje se pletu priče – neke utemeljene na dokumentima, druge na ličnim svjedočenjima i sjećanjima. Ono što je izvjesno jeste da je njegova ličnost, slojevita i kontradiktorna, i dalje predmet fascinacije i rasprava, ne samo u bivšim jugoslovenskim republikama, već i širom svijeta.
