Kako biste zadržali ugodnu aromu u svojoj WC školjci i riješili problem brzog prljanja unatoč vašim pokušajima, nudimo prijedlog koji može pomoći u postizanju dugotrajnog svježeg mirisa. Ova jednostavna tehnika, koja jamči ugodan miris, demonstrirana je na YouTube kanalu JECA SVAŠTARICA, a vjerojatno nećete požaliti što ste je primijenili. Ovaj učinkoviti osvježivač WC školjke “uradi sam” koristi jedan jedini sastojak koji možda prije nije bio poznat za takvu upotrebu.

• Majka iz Australije privukla je veliku pozornost na internetu nakon što je otkrila jednostavnu metodu čišćenja koju je podijelila u grupi na Facebooku. Otkrila je da je obična plastična boca napunjena vodom dovoljna da ukloni uporan miris koji dolazi iz WC školjke. Jednaka količina omekšivača mora se dodati u vodu u boci. Ključni korak uključuje izdubljivanje čepa boce kako bi se napravio mali otvor, čime se boca, pričvršćena ovim izmijenjenim čepom, može postaviti unutar spremnika.

Prema riječima Australke, ova tehnika dosljedno osigurava da njezina WC školjka održava ugodan miris, a njezina je preporuka dobila široku podršku brojnih korisnika interneta koji su izrazili svoje zadovoljstvo rezultatima. Nadalje, neki pojedinci poboljšavaju praksu postavljanjem omekšivača vode izravno u spremnik za vodu. Nakon što je saznala za ovu tehniku, Sadie’s Professional Cleaning Services, tvrtka za čišćenje sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu, priznala je da njihovo osoblje već dugo koristi ovu metodu tijekom čišćenja zahoda.

• Tvrtka savjetuje: “U posudu stavite šalicu omekšivača. To rezultira taloženjem deterdženta na dnu, što stvara neugodan miris pri svakom ispiranju WC školjke.” Vodoinstalaterski stručnjaci upozoravaju na opasnosti povezane s ovom praksom, ističući mogućnost oštećenja i spremnika i cijevi. Unatoč tome, znatan broj pojedinaca i dalje odabire ovu metodu, budući da se navodi da daje izvanredne rezultate. Navedite rečenicu koju želite da ponovno stvorim.

U području Toraja u indonezijskoj regiji Sulawesi postoji izvanredna tradicija poznata kao “živjeti s mrtvima”. Ova praksa podrazumijeva da članovi obitelji ostanu u neposrednoj blizini posmrtnih ostataka svojih preminulih rođaka dulje vrijeme nakon njihove smrti. Osobitost ovog običaja temelji se na dubokom uvjerenju da pokojnici nisu u potpunosti prešli iz carstva živih sve dok se ne provede poseban ritual koji uključuje žrtvovanje vodenog bivola.

• Ovaj vodeni bivol služi kao kanal za prijenos duša preminulih u zagrobni život. Naime, obitelji moraju posjedovati značajna financijska sredstva kako bi nabavili bizona, koji se potom žrtvuje zajedno s tijelom preminule jedinke. Posljedično, postoje slučajevi u kojima pojedinci mogu ostati nepokopani dulje vrijeme, ponekad i desetljećima, dok se ne skupe potrebna sredstva za pokop. Kako bi se održao fizički integritet preminulih rođaka, koristi se poseban konzervans poznat kao formalin.

Ova kemijska formulacija inhibira proces razgradnje, čime se omogućuje produženo očuvanje ljudskog tijela post mortem. Ostaci preminulih pomno su zaštićeni, s praksama koje uključuju pranje i odijevanje koje označavaju duboko poštovanje prema preminulima. Osim toga, članovi obitelji nude hranu i cigarete kao oblik počasti. Ovi rituali, koji se provode dva puta dnevno, pokazuju predanost i poštovanje koje se pruža onima koji su otišli iz ovog života.

• Za održavanje čistoće u blizini posmrtnih ostataka, određena školjka služi kao WC. Ovaj raspored stvara osebujnu atmosferu u domovima plemena Toraja, gdje prisutnost preminulih članova obitelji ima veliku emocionalnu i kulturnu važnost za zajednicu. Supruge mogu odlučiti održati vezu sa svojim preminulim muževima, što simbolizira njihovu odanost i vjernost, čime iskazuju poštovanje.

Iako se ovaj običaj u početku može činiti nekonvencionalnim, on je duboko ukorijenjen u kulturi Toraja i služi kao izraz poštovanja prema preminulima, popraćen vjerom u trajnu bit života nakon smrti. Pleme Dayak provodi ritual poznat kao tivah, koji uključuje ekshumaciju ljudskih ostataka. Ta se praksa, međutim, znatno razlikuje od onoga što se obično primjećuje u brojnim drugim kulturama. Za pripadnike plemena koji žive u regiji Kalimantan ovaj je obred obavezan jer smrt doživljavaju samo kao prijelaz iz jednog carstva u drugo.

• Ritual tivahe obuhvaća ekshumaciju posmrtnih ostataka preminulog člana obitelji. Nakon što se kosti iskopaju, zajedno se prevoze do mjesta obožavanja poznatog kao Sandung. Vrijeme ovog rituala nije fiksno; nego ga određuje obitelj. Ova ceremonija zahtijeva pažljivu pripremu i posebna financijska sredstva, koja u konačnici olakšavaju pokojnikov odlazak u zagrobni život.

Ovaj ritual omogućuje obitelji da izrazi svoju ljubav i poštovanje prema umrloj osobi. Ako obitelj odluči ne sudjelovati u ovoj praksi, smatra se da bi duh mogao nametnuti prokletstvo na njih, što bi rezultiralo nesrećom. Pleme Tiwah provodi osebujnu ceremoniju usmjerenu na čišćenje lubanja svojih predaka koji su preminuli. Poznata kao “njobeng”, ova sveta praksa, iako donekle nekonvencionalna, označava trenutak u kojem narativ postaje posebno intrigantan.

• Tijekom rituala “mengajau” izvodi se opsežna procedura čišćenja izloženih lubanja. Članovi plemena vjeruju da će pročišćavanje ovih lubanja rezultirati plodnom žetvom i pružiti obranu od štetnih entiteta. Iako je ritual “mengajau” trenutno zabranjen, pleme se i dalje bavi praksom čišćenja lubanja, za koje smatraju da posjeduju mistična svojstva. Pleme Toraja smrt ne doživljava kao mračnu priliku, već kao trenutak za slavlje

Prema plemenskim vjerovanjima, dok se fizičko tijelo može pogoršati post mortem, duh preminulog nastavlja postojati do ceremonije pokopa, koja uključuje ritual s vodenim bivolom. Okupljanje poznato kao “rambu solo” ima za cilj pomoći duhu pokojnika u njegovom putu do posljednjeg počivališta, poznatog kao Pujo. Ovu ceremoniju karakterizira atmosfera ispunjena veselim smijehom i veseljem, a vrhunac je gozba koja slijedi nakon ritualnog žrtvovanja stoke.