U javnosti poznata kao nasmijana i vedra glumica, Nataša Aksentijević iznenadila je mnoge kada je u nedavnom televizijskom gostovanju progovorila o događaju iz svoje mladosti koji je do sada bio potpuno nepoznat.
- Naime, kao srednjoškolka, Nataša je uhapšena zbog svojih tadašnjih političkih stavova, što je iskustvo koje ju je duboko obilježilo i oblikovalo. Njena priča, ispričana bez zadrške, otvorila je vrata jednoj drugoj, mnogo hrabrijoj i ranjivijoj strani osobe koju publika poznaje sa ekrana.
Tog dana, prije više od trideset godina, bila je obična gimnazijalka sa stavom. Iako su se drugi možda trudili da ćute, ona nije mogla. Glasno je izražavala ono što je osjećala i vjerovala da ima pravo da to čini. No, u tadašnjoj političkoj atmosferi, biti protiv vlasti značilo je biti meta. Policija je došla po nju u školu. Bez mnogo objašnjenja, odvedena je na ispitivanje koje je trajalo satima. U ćeliji je provela čitav dan, bez pertli, bez kontakta sa spoljašnjim svijetom – prepuštena strahu, ali i sopstvenoj hrabrosti.
Nataša nije ulazila u dramatizaciju. Umjesto toga, pričala je jednostavno, iskreno, gotovo staloženo. Ipak, svaki njen opis govorio je više od riječi. “Znala sam da želim da živim u zemlji gdje se smije govoriti slobodno”, rekla je. Tada, kao vrlo mlada, već je bila svjesna cijene slobode i važnosti borbe za nju. Nije se pokolebala. Čak ni pred represijom, ni pred autoritetom.
Ovo iskustvo bilo je njen prvi, bolni susret sa sistemom koji ne toleriše odstupanja. Nataša je tada shvatila da se pravda ne podrazumijeva. Niti sloboda. Sve to mora se, kako kaže, zaraditi i sačuvati – ponekad i trpeći. Uprkos preplašenosti, ostala je dosljedna. Tada se rodila i tvrdoglavost koju danas mnogi u njoj prepoznaju kao snagu.
- Njena ispovijest naišla je na ogroman odjek u javnosti. Društvene mreže preplavili su komentari podrške, a brojni građani prepoznali su u njenoj priči i sopstvene doživljaje iz turbulentnih devedesetih. Dnevni list “Blic” je istog dana prenio dio njene izjave, dodajući i komentar sociologa koji je istakao koliko je važno da javne ličnosti govore o svojim traumatičnim iskustvima iz prošlosti – jer time ruše zidove ćutanja i osnažuju druge da ne kriju svoje rane (izvor: www.blic.rs).
Aksentijevićeva je istakla i koliko joj je danas jasno da je upravo taj događaj bio presudan u izgradnji njenog identiteta. “Možda bez te ćelije nikada ne bih spoznala koliko je sloboda dragocjena”, rekla je. Tada je shvatila da nije dovoljno samo osjećati, već i zastupati ono što smatraš ispravnim. I nikada ne odstupiti od toga, bez obzira na posljedice.
- U emisiji se dotakla i svoje karijere. Estrada je, kaže, često na meti predrasuda. Ljudi je olako osuđuju, ne znajući da se iza svjetla reflektora često kriju istinski vrijedne osobe sa dubokom emotivnom strukturom. U njenom slučaju, gluma nije bijeg, već prostor u kojem može biti svoja. Podijelila je i da je trenutno veoma bliska s kolegom iz pozorišta – partnerom s kojim ne samo da dijeli scenu, već i emocije koje publika osjeća. Ta zajednička energija, kaže, čini scenu mjestom spasa i sigurnosti.
Zanimljivo je da je ova lična ispovijest Nataše Aksentijević došla baš u trenutku kada se domaća javnost sve više okreće ličnim pričama i svjedočanstvima. Portal Nova.rs nedavno je objavio istraživanje u kojem se pokazuje da publika u Srbiji i regionu sve više cijeni iskrenost i autentičnost javnih ličnosti, posebno u vremenu kada je sve preplavljeno filterima i lažnim sjajem (izvor: www.nova.rs).
- Pored glume i televizijskog posla, Nataša ne krije da se i privatno trudi ostati iskrena i vjerna sebi. Emocije je ne srami. Naprotiv – vjeruje da je autentičnost ono što nas čini ljudima. Ispričala je i da je podrška koju je dobila nakon emisije nadmašila sva njena očekivanja. Poruke su stizale sa svih strana: “Bravo za iskrenost”, “Ostala si svoja”, bile su samo neke od njih. Njoj, međutim, to nije samo kompliment. To je potvrda da je vrijedilo proći sve ono teško.
U razgovoru za Radio Beograd, jedan od bivših profesora psihologije sa Fakulteta dramskih umetnosti osvrnuo se na važnost takvih javnih priznanja. Kako je rekao, „iskustva poput Natašinog su ogledalo jednog vremena i moraju biti ispričana – ne zbog senzacionalizma, već da bi se iz njih učilo“ (izvor: www.rts.rs).
- Tri decenije nakon tog sudbonosnog dana u školskim klupama, Nataša Aksentijević stoji danas kao zrela, ostvarena žena koja se ne stidi nijednog dijela svoje prošlosti. Naprotiv, ponosna je na ono što je preživjela. To nije bila samo epizoda, već temelj na kojem je izgradila sebe. I danas, kada se prisjeća tih momenata, ne osjeća tugu – već duboku zahvalnost za sve što je naučila.
U vremenu kada se hrabrost često izjednačava sa glasnošću, njena priča podsjeća da je prava snaga u tihoj, ali dosljednoj borbi za sebe. Jer, kako sama kaže – „sloboda nije data, ona se brani – čak i kada imaš samo 17 godina i strah u očima.“
