U tišini srpskog manastira Svetog Save ispraćena je Ljubica Ljotić Dobrilović, mnogima poznata pod nadimkom Teta Seka, žena koja je svojom toplinom, skromnošću i nesebičnim radom ostavila dubok trag u srcima svih koji su je poznavali.
- Preminula je 10. jula 2025. godine u Čikagu, nakon jednoipogodišnje borbe s rakom, u 96. godini života. Njena smrt označila je kraj jedne epohe za srpsku zajednicu u Americi, jer je bila njen stub, oslonac i simbol istrajnosti.
Rođena 14. juna 1929. u Smederevu, Ljubica je rano osjetila težinu života. Imala je svega 15 godina kada je njen otac Dimitrije poginuo u saobraćajnoj nesreći u Sloveniji 1945. godine. Rat i nesigurnost primorali su Ljubicu i njenu majku Ivku da napuste rodni grad. Šest godina proveli su u izbjegličkim logorima u Italiji i Njemačkoj, zajedno sa hiljadama drugih ljudi koji su tražili novi početak daleko od domovine.
- Kada je imala 21 godinu, život je odveo Ljubicu u Boston, a zatim u Čikago, gdje je zajedno s majkom počela iznova. Počeci su bili skromni. Radila je kao krojačica u fabrici Hart, Šafner i Marks, šijući komad po komad odjeće kako bi zaradila za osnovne potrebe. Upravo u Čikagu upoznala je svog supruga Danila Dobrilovića, s kojim će dijeliti sreću i borbu sve do njegove iznenadne smrti 1986. godine.
Ljubica nije stajala. Tokom osam godina paralelno je radila i studirala, sve dok nije diplomirala hemiju na Univerzitetu Ruzvelt 1967. godine. Više od dvije decenije provela je kao hemičarka u eksperimentalnoj laboratoriji Bakster Travenol, pokazujući istu posvećenost poslu kao i porodici. Ipak, njen najveći životni doprinos nije bio u nauci, već u očuvanju srpske kulture, jezika i običaja u dijaspori.
Izvor: Porodično saopštenje i arhiva Srpske pravoslavne crkve u Čikagu
- Teta Seka bila je direktorica srpske škole „Sveto Vaskrsenje“ u Čikagu više od 20 godina. Stotine srpske djece, rođene u Americi, zahvaljujući njoj naučile su da pišu i čitaju ćirilicu, ali i da poštuju svoje korijene. Ljubica je neumorno organizovala nedjeljnu školu i bila aktivna članica Kola Srpskih Sestara, uvijek spremna da pomogne, bilo kroz humanitarni rad, bilo kroz ličnu riječ podrške.
Nakon muževljeve smrti, Ljubica je postala matrijarh porodice Dobrilović, Ljotić i Todorović, držeći na okupu sve članove i prenoseći im vrijednosti koje je smatrala temeljem života: vjeru, poštovanje i ljubav prema srpskoj tradiciji. Svaki pravoslavni praznik bio je za nju prilika da okupi porodicu, pripremi bogatu trpezu i stvori atmosferu koja je podsjećala na toplinu domovine.
„Tetina kuhinja“ ostala je u sjećanju svih njenih bližnjih kao nešto posebno. Za proslavu krsne slave Svetog Jovana spremala je jela i kolače danima, vodeći računa da svako ima mjesto za stolom – čak i oni koji nisu imali gdje drugdje da odu. Mnogi se sjećaju kako bi često uključivala siročad iz crkve u porodične proslave, pružajući im osjećaj doma i ljubavi.
Izvor: Arhiva Srpske škole „Sveto Vaskrsenje“ i svjedočanstva rodbine
- Njena snaga i otpornost bile su jednako fascinantne kao i njen osmijeh, koji nije napuštao lice ni u najtežim trenucima. U zajednici je bila simbol dobrote i odanosti, osoba na koju su se svi mogli osloniti. Ljubica je vjerovala da život treba živjeti dostojanstveno i sa zahvalnošću, bez obzira na izazove.
Sahranjena je na groblju Manastira Svetog Save, u krugu porodice, prijatelja i mnogobrojnih članova srpske zajednice u Americi, koji su došli da se oproste od žene koja je svoj život posvetila očuvanju identiteta daleko od domovine.
Za Tetu Seku život je bio neprekidno davanje. Iako je živjela u Americi više od sedam decenija, nikada nije zaboravila Smederevo i svoje korijene. Bila je most između starijih i mlađih generacija Srba u dijaspori, učeći ih ne samo jeziku, već i vrijednostima poštovanja, solidarnosti i vjere.
Njena priča ostavlja snažnu poruku: čak i daleko od rodnog kraja, ljubav prema tradiciji i zajednici može živjeti kroz djela jednog čovjeka. Teta Seka ostat će zapamćena kao žena koja je svojim rukama, glasom i srcem izgradila male temelje srpske kulture u Americi, prenoseći ih onima koji dolaze.
