Mnogi ljudi se svake večeri bore sa nesanicom, nemirom i mislima koje ne prestaju da se roje baš onda kada bi trebalo da zaspu. Taj osjećaj iscrpljenosti, a istovremeno i nemogućnosti da se tijelo prepusti odmoru, postao je gotovo svakodnevica savremenog čovjeka.
- Iako se na prvi pogled čini da rješenje mora biti složeno ili da zahtijeva ljekove i posebne tretmane, poznati psihijatar i mislilac Vladeta Jerotić nudio je jednostavan, ali duboko djelotvoran pristup – tehniku svjesnog disanja.
Jerotić je često govorio o povezanosti tijela i duha, naglašavajući da miran san ne dolazi samo kao fiziološka potreba, već i kao stanje uma. Njegova metoda oslanja se na svjesno disanje koje umiruje misli, usporava rad srca i daje signal cijelom organizmu da je vrijeme za odmor. Ono što ovu praksu čini posebno privlačnom jeste činjenica da ne zahtijeva nikakvu posebnu opremu niti veliko predznanje. Sve što je potrebno jeste nekoliko minuta pred spavanje, tišina i želja da se stvori mir unutar sebe.
Sam proces počinje jednostavno: osoba treba da legne na leđa, smjesti ruku na stomak, a drugu na grudni koš, i osjeti vlastito disanje. Prvi korak podrazumijeva da se dah zaustavi na desetak sekundi, bez prethodnog udaha ili izdaha. Nakon toga slijedi ritam u kojem se tri sekunde udahne, zatim tri sekunde izdahne, u pravilnom i smirenom tempu. Nakon minuta vježbe, ponovo se pravi kratko zadržavanje daha. Ciklus se ponavlja pet puta, i u tom ponavljanju dolazi do onoga što je Jerotić smatrao ključnim – um prestaje da luta i fokusira se na sadašnji trenutak.
Efekti ovakvog disanja mogu se primijetiti već nakon nekoliko pokušaja. Abdominalno disanje omogućava dublji unos kiseonika, smiruje srčani ritam i stvara osjećaj lakoće u tijelu. Kada se disanje odvija u pravilnom ritmu, tijelo dobija jasnu poruku da se priprema za odmor. Zadržavanje daha, iako naizgled sitan detalj, ima moć da zaustavi ubrzane misli i stvori prostor unutrašnje tišine. Upravo ta kombinacija dovodi do stanja duboke relaksacije, savršenog za miran san.
- Slične metode disanja prisutne su u mnogim kulturama, od jogijskih tehnika do modernih metoda relaksacije koje koriste psihoterapeuti i sportski treneri. Ali Jerotićeva posebnost je u tome što je ove drevne prakse prilagodio svakodnevnom čovjeku, objašnjavajući ih jednostavnim jezikom i povezujući ih sa psihološkim i duhovnim blagostanjem. Njegova poruka bila je jasna – “miran um je najbolji jastuk”, i to je savjet koji i danas odjekuje među onima koji traže put do kvalitetnog sna.
Da bi se razumjela vrijednost ovakvog pristupa, dovoljno je poslušati riječi domaćih stručnjaka koji se bave sličnom temom. Tako, na primjer, Institut za mentalno zdravlje u Beogradu naglašava koliko su pravilno disanje i tehnike relaksacije značajni u borbi protiv anksioznosti i nesanice. Njihova istraživanja pokazuju da vježbe disanja doprinose smanjenju nivoa stresa i omogućavaju bolju regulaciju emocionalnih stanja. Time se potvrđuje da Jerotićeva metoda nije samo filozofski savjet, već i praksa koja ima svoje naučno utemeljenje u domaćoj medicini.
Nesanica, osim što iscrpljuje tijelo, ostavlja duboke posljedice i na psihu. Ljudi koji dugo pate od poremećaja spavanja često se suočavaju sa osjećajem nemoći, razdražljivošću i smanjenom koncentracijom tokom dana. Upravo zbog toga, metode poput svjesnog disanja nude dvostruku korist – donose smirenje u trenutku pred spavanje i dugoročno pomažu u uspostavljanju unutrašnje ravnoteže. Nije slučajno da mnogi terapeuti danas u svoje programe uključuju vježbe disanja kao osnovnu tehniku samopomoći.
- Jedan od primjera gdje se značaj disanja sve više naglašava jeste i rad Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, gdje su sprovedena predavanja i radionice za studente o uticaju disanja na mentalno zdravlje. Stručnjaci sa ovog fakulteta podsjećaju da pravilno disanje aktivira parasimpatički nervni sistem, koji smanjuje nivo kortizola – hormona stresa, i time priprema organizam za odmor i regeneraciju. Ovakvi domaći izvori dodatno potvrđuju da ono što je Jerotić prenosio javnosti nije samo lično uvjerenje, već dio šireg stručnog saglasja.
Zanimljivo je primijetiti da ljudi koji jednom usvoje ovu tehniku često opisuju i druge promjene, osim poboljšanog sna. Mnogi svjedoče da osjećaju više energije tokom dana, da su emotivno stabilniji i da se lakše suočavaju sa stresom. Ta iskustva govore u prilog ideji da je svjesno disanje više od obične vježbe – ono postaje ritual, mali lični prostor tišine i mira koji svako može sebi priuštiti. U vremenu u kojem je čovjek okružen bukom i stalnim pritiskom, ovaj trenutak introspektivnog disanja može djelovati kao utočište.
Na značaj povezivanja disanja i spavanja ukazao je i Zavod za javno zdravlje u Nišu, u svojim smjernicama za očuvanje mentalne higijene. Oni preporučuju jednostavne rutine koje uključuju umjereno vježbanje, pravilno disanje i redukciju vremena provedenog pred ekranima, kao ključne faktore u prevenciji nesanice. To pokazuje da je priča o mirnom snu zapravo šira tema javnog zdravlja, u kojoj male i jednostavne promjene u načinu života mogu imati dalekosežne posljedice po kvalitet života.
Na kraju, vrijedno je prisjetiti se da Jerotićeva poruka nije bila samo tehnička, već i duboko humanistička. On je podsjećao da čovjek treba da njeguje svoj unutrašnji mir, jer je od toga zavisna i njegova sposobnost da bude prisutan, kreativan i zdrav. San nije bijeg, već povratak sebi, a svjesno disanje je most koji vodi ka tom povratku. U vremenu kada nesanica postaje sve češći problem, podsjećanje na ovako jednostavnu, a moćnu praksu može biti dragocjeno za svakoga ko traži svoj mir pod jastukom.
