U današnjem članku vam donosimo jednu vrlo emotivnu i nostalgičnu priču o prvoj ljubavi slavne glumice Jasne Ornele Beri, žene koja je svojom harizmom, talentom i posebnom energijom obilježila domaći film.
Iako je ostvarila impresivnu karijeru i stekla poštovanje publike širom regiona, dio njenog srca zauvijek je ostao rezervisan za Zdravka Čolića, muzičku legendu i njenu prvu veliku ljubav.
- Jasna Ornela Beri rođena je 1954. godine u Zenici i već decenijama slovi za jednu od najistaknutijih glumačkih ličnosti jugoslovenskog i bosanskohercegovačkog filma. Njene uloge u ostvarenjima poput „Žikine dinastije“, „Nafake“, „Grbavice“ i legendarne „Ljepote poroka“, donijele su joj status filmske dive. Upravo u „Ljepoti poroka“ izgovorila je kultnu repliku: “Jesi ti pop ili je*ač?”, kojom je zauvijek ušla u istoriju kinematografije. Danas, iako na pragu osme decenije, i dalje zrači elegancijom i šarmom, a mnogi tvrde da joj godine pristaju bolje nego ikad.
Ipak, iza glamura i brojnih uspjeha krije se priča o mladalačkoj ljubavi koja je ostavila neizbrisiv trag. U intervjuu koji je nedavno dala, Jasna je s osmijehom i sjetom priznala da joj je prva ljubav bio niko drugi do Zdravko Čolić. “Upoznali smo se vrlo mladi,” prisjetila se. “U to vrijeme smo se okupljali u Skenderiji, u Domu omladine, gdje su dolazili talentovani ljudi — muzičari, glumci, slikari. Družili smo se i tada sam se zaljubila. On je imao tu posebnu energiju, taj nerv koji ga i danas čini neodoljivim. I uvijek će imati dio u mom srcu koji je rezervisan samo za njega.”
Prema pisanju portala “Avaz.ba”, njihova romansa bila je kratka, ali intenzivna. Oboje su bili na početku karijere, puni snova i ambicija, ali i svjesni da ih put vodi u različitim smjerovima. Jasna je tada tek počinjala glumački uspon, dok je Čolić već kročio ka zvjezdama jugoslovenske muzičke scene. “Možda smo se prerano sreli,” rekla je glumica, “on je bio u usponu, a ja nisam bila dovoljno zrela da se nosim sa svim tim. Voljela sam ga iskreno, ali sam znala da bih patila. Nisam mogla podnijeti svu tu pažnju i broj žena koje su ga obožavale.”
Osamdesetih godina Jasna se udala za baletskog umjetnika i koreografa Tončija Marinića, s kojim ima sina Vuka, danas poznatog glumca. Ipak, dio njenog srca ostao je vezan za mladalačke dane i Čolin osmijeh, onaj isti koji je osvajao publiku od Ljubljane do Skoplja. U jednom kasnijem razgovoru otkrila je i da joj je upravo Čolić posvetio pjesmu “Noć mi te duguje”. “Svi su mislili da je pjesma ‘Jasmina’ o meni,” priznala je kroz smijeh, “ali zapravo je ‘Noć mi te duguje’ bila naša priča.”
- Magazin “Blic Žena” navodi da je 2001. godine, prilikom njegovog nastupa u Zagrebu, došlo do njihovog ponovnog susreta, kada su zajedno dali intervju i prisjetili se tih davnih dana. “Tada smo oboje već imali svoje živote, ali to poštovanje i bliskost su ostali,” rekla je Jasna. “Rekla sam mu: ‘Zašto je sve ispalo tako između nas?’ A on mi je samo rekao: ‘Možda smo se prerano sreli.’” U tom trenutku, smijeh i emocija su se stopili u jedno – sjećanje koje ni vrijeme nije izbrisalo.
Kroz svoje riječi, glumica ne skriva divljenje prema Zdravku Čoliću. “On zrači nečim što se ne uči – to se nosi u sebi,” istakla je. “I dan-danas osvaja ljude od sedam do sedamdeset i sedam godina. Ima tu toplinu i iskrenost koja ne blijedi.” Upravo ta autentičnost, smatra Jasna, bila je ono što ju je tada, kao mladu djevojku, privuklo.
Prema pisanju “Glasa Srpske”, iako su romantični putevi otišli u različitim smjerovima, njih dvoje su ostali u prijateljskim odnosima. “Ostali smo sjajni prijatelji,” priznala je Jasna. “Zdravko zna da može uvijek da se osloni na mene, bilo kad, danju ili noću. Isto važi i za njegovu suprugu. Sve bih učinila za njih, i govorim to iskreno. To je odnos koji je prerastao ljubav — postao je iskreno poštovanje.”
- Njena priča nije samo sjećanje na prošlost, već i podsjetnik na to kako prve ljubavi oblikuju ono što postajemo. Iako život često odvede ljude na različite puteve, postoje emocije koje ne nestaju — samo promijene oblik. U slučaju Jasne Ornele Beri i Zdravka Čolića, ta emocija postala je trajna veza poštovanja i nježnosti, daleko od senzacionalizma i ogovaranja.
Danas, dok i dalje osvaja gledaoce svojom pojavom, Jasna sa osmijehom priča o svojoj mladosti, svjesna da je ono što je živjela bilo istinito i čisto. Njene riječi odjekuju kao poruka svima koji su jednom voljeli: “Prve ljubavi se ne zaboravljaju. One nas uče kako da volimo, ali i kako da pustimo. I kada prođe mnogo godina, ostaje zahvalnost što smo ih doživjeli.”
U njenom životu bilo je mnogo uloga, scena i aplauza, ali upravo ta priča – ona o njoj i Zdravku Čoliću – ostaje najtiši, a možda i najiskreniji film njenog srca.
