Čistoća doma mnogima je najveći izazov, posebno u vremenu kada obaveze ne ostavljaju prostora za sate ribanja i generalnih akcija. Ipak, u Turskoj postoji način koji domaćice prenose s generacije na generaciju, a koji pokazuje da dom može uvijek izgledati uredno bez iscrpljujućih čišćenja.
- Tajna se krije u jednostavnim navikama i svakodnevnoj disciplini. Turkinje ne čekaju vikend da krenu u “veliku akciju”, već svakodnevno rade male korake koji daju ogromne rezultate.
Za razliku od mnogih u našem regionu, gdje je vikend rezervisan za generalno sređivanje, Turkinje izdvajaju svega petnaestak minuta dnevno. Taj mali ritual uključuje kuhinju, kupatilo i dnevni boravak. Tako se ne stvara nered koji zahtijeva sate čišćenja. Bolje je, kažu one, uložiti 15 minuta svaki dan nego potrošiti pola dana u jednom potezu. Rezultat je kuća u kojoj se stalno osjeća svježina i red, a pritom nema stresa niti nervoze.
- Još jedna od njihovih važnih tajni je pravilo “odmah na svoje mjesto”. Svaka stvar ima svoje mjesto i ne ostavlja se “za kasnije”. Na taj način, prostor ne biva zatrpan, a i osjećaj u glavi ostaje bistriji. U turskim domovima često ćete vidjeti kutije, košare i organizatore koji pomažu da se i najmanji predmeti lako odlože. Kada se red gradi svakodnevno, nered nema šanse da zavlada.
Posebno je zanimljiv način na koji pristupaju hemiji. Umjesto agresivnih deterdženata i mirisa koji guše, Turkinje se oslanjaju na prirodu. Soda bikarbona, sirće, limun i maslinovo ulje osnovni su alati kojima čiste kuhinjske površine, uklanjaju kamenac ili odmašćuju posuđe. Time čuvaju i zdravlje ukućana i sam prostor u kojem žive, bez opasnih isparenja i hemijskih ostataka. Kako je pisao Glas Srpske, sve veći broj domaćinstava i u našem regionu okreće se upravo ovim prirodnim metodama, jer su jeftinije, sigurnije i ekološki prihvatljivije (Izvor: Glas Srpske).
- Za razliku od uvriježenog mišljenja da je čišćenje posao jedne osobe, u Turskoj se održavanje reda doživljava kao kolektivna odgovornost. Djeca od malih nogu uče da sudjeluju u brizi za dom kroz male zadatke, partneri dijele obaveze, a sve se radi u zajedničkom duhu. Ponekad se uz muziku i smijeh čišćenje pretvara u zabavnu porodičnu aktivnost. Takav pristup ne samo da rasterećuje majke, već i gradi osjećaj zajedništva. Prema pisanju Blic Žene, upravo zajednička briga za kuću mnogim porodicama u regionu donosi osjećaj povezanosti i zajedničkog postignuća (Izvor: Blic Žena).
Kako bi se izbjegao vikend iscrpljujući maraton, Turkinje često prave raspored čišćenja po danima. Tako, ponedjeljak je rezervisan za brisanje prašine, utorak za kuhinju, srijeda za pranje veša, četvrtak za kupatilo, a petak za provjetravanje i organizaciju. Vikend ostaje za odmor i porodično vrijeme. Na ovaj način sve se stigne, bez osjećaja pritiska, a dom je uvijek uredan. Kada postoji sistem, nema mjesta haosu.
U konačnici, poruka koju šalju je jasna – mali koraci vode do velikog mira u kući. Oni ne čekaju da nered nastane – oni ga sprječavaju. Njihove tajne kriju se u dosljednosti: vraćanju stvari na mjesto, uključivanju cijele porodice, prirodnim sredstvima i jednostavnom rasporedu. Kako ističe portal Klix.ba, ovakvi principi sve su popularniji i kod nas jer nude balans između obaveza i želje za urednim domom (Izvor: Klix.ba). To nije potraga za savršenstvom, već za dosljednošću koja olakšava život.
- U vremenu kada svakodnevne obaveze pritišću, a umor postaje stalni pratilac, održavanje doma ne smije biti izvor dodatnog stresa. Turkinje pokazuju da red u kući ne zahtijeva nadljudski napor. Njihova filozofija polazi od jednostavne istine: čistoća ne počinje deterdžentom, već navikom. Navikom da se stvari odmah odlože, da se svakog dana uloži malo truda i da svi članovi doma učestvuju.
Dom, kažu one, ne mora biti savršen da bi bio lijep. Važno je da u njemu vlada toplina, funkcionalnost i osjećaj mira. Kada prostor diše, i ljudi se u njemu osjećaju slobodnije. Red u kući znači i red u duši – i upravo tu leži najveća vrijednost. Ne radi se o sjaju poda ili savršeno posloženoj polici, već o prostoru u kojem se može reći: „Ovo je moje utočište i u njemu je lijepo.“
