Matija Dedić ostaće zapamćen kao jedan od najposebnijih glasova regionalne muzičke scene. Njegov klavir nije bio tek instrument bio je produžetak njegove unutrašnje emocije, način da se izrazi ono što riječima često ne može.
- Publika je u njegovim izvedbama prepoznavala ranjivost i iskrenost, pa je svaka odsvirana nota djelovala kao lični razgovor između umjetnika i slušalaca. Upravo zbog toga njegov iznenadni odlazak 8. juna 2023. godine ostavio je prazninu koju je teško popuniti – ne samo u muzičkom svijetu, nego i u srcima onih koji su uz njegovu muziku odrastali.
Njegova posebnost nije ležala samo u tehničkoj virtuoznosti, već u sposobnosti da znanje i talenat pretoči u kompozicije koje su imale univerzalnu snagu. U njegovim djelima mogli su se pronaći i oni koji ranije nikada nisu slušali džez ili klasičnu muziku. Svaka izvedba imala je težinu trenutka, a publika je osjećala da prisustvuje iskustvu koje se neće ponoviti. Upravo ta neposrednost i neponovljivost bile su obilježje njegove umjetnosti.
- Jedan od upečatljivih segmenata karijere bila je saradnja sa Zdravkom Čolićem. Njihovo prijateljstvo prevazilazilo je granice klasične muzičke saradnje i preraslo u odnos dubokog poštovanja. Kada bi se spojili Matijin klavir i Čolin glas, nastajali su trenuci kolektivne emocije – koncerti su se pretvarali u rituale zajedničkog doživljaja. Posebno mjesto zauzima njihova izvedba pjesme „Zagrli me“, koju je napisao njegov otac Arsen Dedić. Tu se preplela porodična ostavština sa prijateljstvom i publikom, stvarajući simbol trajnog muzičkog nasljeđa. Nakon Matijinog odlaska, Čolić je podijelio emotivan video na društvenim mrežama, uz riječi da je Dedić bio mnogo više od saradnika – bio je prijatelj i istinski umjetnik.
Domaći mediji poput Večernjeg lista prenijeli su koliko je ovaj trenutak pogodio cijeli region. Naglašavali su da Matija nije bio samo muzičar, već i čuvar kulturne tradicije, budući da je sin Arsena Dedića i Gabi Novak. Ta povezanost između generacija dodatno je istakla važnost njegovog djela, jer se kroz njega nije čuvala samo muzika, već i porodično nasljeđe koje nadživljava vrijeme.
- Osim što je bio vrhunski izvođač, Matija je imao i veliku ulogu kao mentor. Na radionicama i seminarima širom regiona dijelio je znanje i iskustvo s mladim muzičarima. Njegova posvećenost obrazovanju novih generacija bila je potvrda da je znao koliko je važno prenositi umjetnost dalje. Nije bio sebičan u svom talentu – naprotiv, vjerovao je da prava vrijednost muzike leži u njenom dijeljenju. Studenti i profesori muzičkih akademija nerijetko su isticali koliko je njegova podrška bila dragocjena, ne samo u tehničkom smislu, već i u ljudskoj toplini i razumijevanju.
O tome su izvještavali i portali poput Jutarnjeg lista, gdje su njegove kolege isticale da je znao slušati – ne samo muziku, već i ljude. Upravo ta sposobnost činila ga je posebnim mentorom, nekim kome se mladi obraćaju kada im je potrebna podrška u nesigurnim trenucima. Ta ljudska dimenzija, uz umjetničku, učinila ga je ličnošću čija ostavština nadilazi note i kompozicije.
- Kao kompozitor, istraživao je granice žanrova i spajao različite muzičke svjetove. Njegove kompozicije su bile sinteza džeza, klasične i popularne muzike. Tako je stvorio zvučni identitet koji je bio istovremeno jedinstven i univerzalan. Djela poput „Breathe“ i „Dusk“ postala su svojevrsne himne jedne generacije, a i danas nalaze put do novih slušalaca. Njegova muzika nije poznavala granice – putovala je i odjekivala među publikama različitih kultura.
Stručnjaci na HRT-u često su isticali da je Dedić stvorio most između tradicije i savremenih tokova. Time je domaću muziku pozicionirao u širem evropskom kontekstu, ali uvijek s prepoznatljivim pečatom vlastitog identiteta. Ostao je vjeran sebi, a istovremeno otvoren prema novim idejama, što ga je činilo umjetnikom kojeg će i buduće generacije otkrivati iznova.
- Njegov odlazak ostavio je prazninu, ali i nasljeđe koje se ne mjeri samo u albumima i kompozicijama. Ostali su trenuci koje je publika nosila kući nakon koncerata, podrška koju su osjetili mladi muzičari i prijateljstva koja su nadživjela vrijeme. Matijina muzika danas je živa, jer svaki put kada neko zasvira njegove note, oživljava dio njegove duše.
On je bio i ostao primjer umjetnika koji je znao prenijeti duh svog vremena, ali ga i oblikovati na način koji traje. Smrt nije prekinula njegovu umjetnost – pretvorila ju je u most između prošlosti i budućnosti. U tome se krije snaga njegovog nasljeđa: muzika Matije Dedića nije samo sjećanje, ona je stalni podsjetnik da je umjetnost jača od prolaznosti.
