Rumuniju je nedavno potresla priča koja je istovremeno izazvala i nevjericu i osudu javnosti. U središtu skandala našli su se liječnik i medicinska sestra zaposleni u covid bolnici, optuženi da su tokom radnog vremena i pauza za ručak održavali romantične susrete unutar same ustanove.
Vijest se proširila nakon anonimne dojave, što je potaknulo upravu bolnice da hitno pokrene internu istragu.
- Prema izvješćima lokalnih medija, priča je daleko od obične. Otkriveno je da par nije koristio vrijeme odmora samo za kratke susrete, već i da su tokom redovnog radnog vremena napuštali odjel intenzivne njege kako bi se povukli u improvizirani prostor u neposrednoj blizini pacijenata. To je izazvalo posebno ogorčenje javnosti jer se radi o odjelu na kojem su smješteni teško oboljeli od covida, pacijenti kojima je svaka sekunda stručne pažnje bila presudna.
Dimitri Vienescu, ravnatelj bolnice, javno je potvrdio kako je odmah nakon dojave pokrenuta interna istraga, koja bi trebala biti završena do kraja studenog. Cilj je utvrditi jesu li anonimne tvrdnje točne i koliko je radni proces zaista bio ugrožen ovakvim ponašanjem zaposlenika.
Priča je dobila dodatnu dimenziju kada se u javnosti pojavila informacija o neobjavljenoj e-poruci. U njoj se navodi da je par navodno organizirao i manja okupljanja tokom svojih susreta, a osim boravka u bolnici, viđali su se i u hotelu u neposrednoj blizini medicinske ustanove. Taj hotel inače služi kao smještaj za iscrpljene zdravstvene radnike koji rade pod strogim covid režimom. Upravo to je izazvalo dodatne reakcije, jer je riječ o prostoru namijenjenom odmoru i sigurnosti osoblja.
- Identitet uključenih medicinskih stručnjaka zasad nije otkriven, osim informacije da rade u okružnoj bolnici Targu Jiu. Mediji prenose i nagađanja da je cijelu priču možda razotkrio bivši partner medicinske sestre, vođen ljubomorom. Bez obzira na motive dojave, činjenica je da se sada slučajem bave disciplinska tijela, a javnost pomno prati razvoj događaja.
Dok dio građana skandal promatra kroz prizmu senzacionalizma, većina ističe kako je ovakvo ponašanje ozbiljan udarac povjerenju u zdravstveni sustav, posebno u osjetljivom vremenu pandemije kada su liječnici i sestre bili heroji nacije. Upravo zbog toga mnogi naglašavaju da je istraga nužna, ne samo radi sankcioniranja pojedinaca, već i radi očuvanja profesionalnog integriteta medicinske struke.
BONUS TEKST
Jesen 1999. u Kaskadnim planinama počela je bezbrižno: vikend pod zvijezdama, staza Igl Krik, otac i kći koji dijele istu strast prema divljini. Vilijam Mekalister, cijenjeni geolog, vodio je jedanaestogodišnju Emu na planinarenje kakvo su već znali napamet. Ni Sara, supruga i majka, ni oni sami nisu mogli naslutiti da će taj pozdrav na kućnom pragu biti posljednji u dugom nizu običnih odlazaka. Kad se satelitski telefon oglasio tišinom, počela je potraga koja će opsjedati državu godinama.
- Kamp je zatečen netaknut: vreće za spavanje pažljivo razvučene, hrana pripremljena, fotoaparat spušten na pod šatora. Na posljednjim fotografijama Ema se saginje pored potoka, skuplja oblutke u 17:37, subota. Poslije toga – ništa. Nema znakova borbe, ni tragova divljih životinja. Rendžer Majk Piterson uočava otiske Vilijamovih i Emini stopa koji naglo nestaju dvjesto metara od kampa, kao da su isparili u hladnom planinskom zraku, a pored njih krupne otiske nepoznatih čizama. Detektiv Robert Simons otvoreno kaže: “Moguće je da ovo nije nesreća.” Kako dani postaju sedmice, a jesen prelazi u snijeg, helikopteri, psi tragači i volonteri prečešljavaju šumu. Nada jenjava, a tišina se učvršćuje.
Prva godišnjica donosi oznaku “nerešeno”. Teorije se gomilaju: otmica, stranac, pa čak i sumnja da je otac režirao nestanak – ideja koju porodica odlučno odbacuje. Olivija, Vilijamova sestra, odbija da pusti slučaj da potone u arhive, osniva fondaciju, skuplja informacije, gura institucije da ne odustanu. Devet godina kasnije, tehnologija pravi pukotinu u mraku: topografski dron, u rutinskom letu za potrebe oporavka šuma, snima anomaliju – kamufliranu strukturu osam kilometara od kampa.
Te iste noći Olivija dobija izobličenu glasovnu poruku: potražite sjever Igl Krika, tamo gdje stijene oblikuju prirodnu strelicu. “Postoji svijet pod zemljom koji niko ne poznaje.” U zoru taktički tim sa Simonsom, Olivijom i njenom partnerkom Lisom Čen kreće ka koordinatama. Pod mahovinom pronalaze drvena vrata, gotovo nevidljiva, obilježena jednostavnim “W” – Vilijamov terenski znak. Ispod njih – mreža tunela i komora, improvizirani podzemni svijet građen da se ne otkrije.
- Prva prostorija je skladište; zidovi prekriveni mapama, fotografijama i bilješkama koje opsesivno prate život Mekalisterovih. U drugoj – dva dječja kreveta, Emin dnevnik, improvizirana “laboratorija”: medicinski aparati, hemikalije, bilježnice o “ljudskoj adaptaciji”. U podu rešetkasta vrata vode u ćeliju; na zidu dani urezani ugljenom – sedam godina. U uglu plišani medvjed Gospodin Batons. Uzorci krvi potvrđuju nedavno prisustvo oca i kćeri. Ime koje iskače iz bilježnica: dr Elijas Voker, osramoćeni biotehnolog opčinjen idejom da “prepravlja” čovjeka za ekstremne uslove. Vilijam kao “model otpornosti”, Ema kao genetska “plastičnost”. Devet godina zatočeni.
