U današnjem članku vam donosimo jednu jako zanimljivu temu o ženi koja je morala da skriva trudnoću od svekrve. Ovo je priča jedne mlade žene, koja je kroz trudnoću, gubitak i tihu patnju spoznala bolnu istinu – da u životu njenog muža postoji jedna žena koju nijedna druga nikada neće moći nadmašiti.
- Znaš kako kažu – nije svaki brak bajka, a ni svaka svekrva nije vila. Ima dana kad se žena zapita da li je muž stvarno njen ili je samo sin jedne druge žene. I nije to ljubavnica, nije neka stara simpatija – već majka.Imala je svega 25 godina, a iza sebe već tri godine braka sa čovjekom kojeg zna od školskih dana. Njihova je ljubav počela rano, nevino i sa mnogo nade. On, Niki, bio je sve ono što je željela. Njihovi snovi bili su jednostavni – on će raditi, ona će se brinuti o djeci. Velika porodica, to im je bio plan.
Nije ona odmah primijetila koliku ulogu njegova majka Ana ima u njihovom životu. Zvala ga je “moj mali dečak Niki”, čak i dok je stajao kraj oltara, spreman da postane muž. Na vjenčanju je Ana insistirala da sa sinom pleše prvi ples, a kad je poželjela da nosi haljinu nalik vjenčanici, morala joj je stati na put. Ipak, pošto je plaćala većinu troškova, dosta toga joj se progledalo kroz prste.Ana je živjela odmah pored njih i ponašala se kao da ulazi u svoju kuću, a ne u tuđu. Pozivala se sama na porodične događaje, dolazila nenajavljena i ponašala se kao da je još uvijek glavna žena u životu svog sina.
- Kad je žena iz ove priče saznala da je trudna, osjetila je čistu sreću. I Niki je bio presretan, a Ana – ona je bila u transu. Ali njeno oduševljenje imalo je prizvuk kontrole. Počela je dolaziti na sve preglede, a kad su čuli otkucaje srca bebe, zagrlila je Nikija, ljubila ga, plakala – dok je buduća majka ležala sama, zanemarena.Sve što je trebalo biti posebno, Ana je uzimala za sebe. Željela je sama organizovati zabavu povodom otkrivanja pola djeteta, u svojoj kući, zadržati sve poklone kod sebe “jer će joj trebati kad beba dođe”.
Najgore od svega? Kada je žena prvi put osjetila pokret bebe u stomaku i htjela da to podijeli s mužem, Ana joj je odgurnula ruku da bi ona prva osjetila. Granica nije bilo.A onda je došao gubitak.
- Pobacila je. I dok je ona u bolničkom krevetu plakala, slomljena i prazna, Ana je vrištala toliko glasno da su je morali izvesti. Niki je otišao za njom. Satima su bili ispred, dok je ona – žena koja je izgubila dijete – ostala sama.To je bio trenutak kad se u njoj nešto slomilo. Počela je spavati u drugoj sobi, izbjegavala je razgovore, tražila prostor da zacijeli. I taman kad je pomislila da je gotovo s tim poglavljem, dogodilo se ono što nije očekivala.
Ponovno je zatrudnjela.Nakon večeri kod prijatelja i nekoliko čaša vina, ponovno su završili zajedno. Nije mu rekla. Nije mogla. Nosila je teret prošlog iskustva, iako je srce čeznulo za majčinstvom. Ovaj put je odlučila – sve će zadržati za sebe.
- I tako je trudna tri mjeseca, ide sama na preglede, skriva stomak širokom odjećom i ne planira to više dijeliti ni sa kim. Ovaj put, želi da trudnoća bude njena, mirna, tiha. Osjetila je bebu prvi put i uživala – sama. Pol djeteta još ne zna, ali kad sazna, ni to neće reći svekrvi. Nema više žurki, ni suza koje nisu njene.Ali istina kuca na vrata. Trbuh raste, a laž sve teže stoji. Ne zna više šta joj je činiti – da li da pobjegne, ili da izdrži još malo dok sve ne ispliva na površinu?
Muža voli. To nije sporno. Ali više nije sigurna da zna kako spasiti brak koji je već godinama u trokutu.Mnogo ljudi koji su pročitali njenu ispovijest složilo se – odnos Nikija i njegove majke nije zdrav. U komentarima su pisali da je neprihvatljivo što je ostavio suprugu samu nakon pobačaja. „Izgleda da će mu mama uvijek biti prioritet“, napisao je neko.
- Psiholozi kažu da su ovakvi odnosi zapleteni – kada roditelji i odrasla djeca ne znaju gdje su granice. Majke koje ne znaju pustiti sinove, sinovi koji ne znaju biti samostalni.I dok ova mlada žena pokušava da bude majka, istovremeno se bori sa uljezom u svom braku, sa tugom, tajnama i sobom. Da li će izdržati? Da li će dijete koje nosi donijeti novo poglavlje ili novu bol – samo vrijeme zna.
