Dino Merlin, koji se zapravo zove Edin Dervišhalidović rođen je 12. septembra 1962. godine u Sarajevu. Iako je postao jedno od najprepoznatljivijih imena muzičke scene u regiji, njegov put do uspjeha bio je sve samo ne jednostavan. Na tom putu, kako često ističe, ključnu ulogu imala je njegova majka, snažna i posvećena žena koja je oblikovala njegov karakter, vrijednosti i pogled na svijet.
- Često se na internetu mogu pronaći tvrdnje da je Dino Merlin pohađao medresu, odnosno islamsku školu. Međutim, u jednom od rijetkih političkih intervjua koji je dao – za časopis „Nedeljnik“ – Dino je demantovao ovu informaciju, objasnivši da se takva zabluda vjerojatno pojavila zato što je njegova majka bila bula, odnosno vjerski službenik.
„Ne znam zašto bi se vjera i umjetnost isključivale“, izjavio je tom prilikom. „Zar nisu i jedno i drugo izraz duha?“ – dodao je, poentirajući da čovjek može nositi vjeru i umjetnost u sebi paralelno, sve dok slijedi svoj unutarnji glas i čini odabrane izbore s poštovanjem i odgovornošću.
- Odgojen bez očinske figure, Dino je rano morao naučiti kako se nositi s prazninom koju takva odsutnost ostavlja. Ipak, njegova majka, koja je preuzela i ulogu oca, bila mu je oslonac i svjetionik. Uvijek se trudila pomoći drugima – često posuđujući novac kako bi pomogla nekome kome je bilo teže nego njima. Takvo nesebično ponašanje ostavilo je snažan trag na Edina, pa danas s ponosom ističe koliko mu majka znači i koliko joj duguje za ono što je postao.
Zbog iskustva nepotpune porodice, Dino danas svoju vlastitu obitelj čuva kao svetinju. On zna koliko su krhki porodični temelji i zato ne dozvoljava da ono što je sam kroz život tražio – ljubav, stabilnost, sigurnost – njegovoj djeci ikada zafali.
- U pjesmi „U sredini“ prisjeća se jednog posebnog trenutka iz mladosti kada je svojoj majci saopštio da želi postati muzičar. Ona, kao mnoge majke tog vremena, nije bila oduševljena tim izborom. U njenim očima, umjetnici su bili nestalni, nesigurni, ljudi koji žive „od danas do sutra“, a ona je svom sinu željela miran, siguran i poštovan život – možda kao inženjer, nekoga ko ima stabilnu profesiju i društveni status.
Jedna anegdota koju je Dino kasnije s osmijehom prepričao dodatno oslikava sudaranje dvije vizije života – njegove umjetničke i majčine tradicionalne. Tokom jednog Bajrama, u njihov dom su došli u goste tada već poznati Zdravko Čolić i Goran Bregović. Mladi Edin bio je ponosan što u kuću dovodi tako velika imena. Međutim, njegova majka, koja je tada sve to posmatrala iz drugačijeg ugla, nije dijelila to oduševljenje. Kada joj je sin ponosno predstavio goste, samo je kratko prokomentarisala: “Đavoli, kao i ti.”
- Ta rečenica, premda tada izrečena sa dozom strogosti, danas se u Edinovom sjećanju čuva s nježnošću. Jer iza te rečenice nije stajala osuda, već zabrinutost majke koja je željela najbolji i najsigurniji put za svoje dijete. On joj nije zamjerio. Naprotiv, kasnije je još više cijenio njenu snagu, dosljednost i sposobnost da se bori s izazovima vremena i društva, podižući dvoje djece sama.
Dino Merlin je danas simbol istrajnosti, talenta i autentičnosti, ali i čovjek koji nikada nije zaboravio gdje je počeo i ko mu je dao korijen. U njegovim pjesmama, ali i u intervjuima, gotovo uvijek se može osjetiti prisustvo njegovih porodičnih vrijednosti, vjere u ljubav, rad, posvećenost i oprost.
U životu, kaže, važno je znati kome duguješ, i ne zaboraviti one koji su ti, kad nisi imao ništa, dali sve.
