Priča o Elisi Lam, studentkinji iz Vancouvera, i njenom misterioznom nestanku u hotelu Cecil 2013. godine, i dalje zaokuplja maštu ljudi širom svijeta. Ovaj slučaj, iako formalno zaključen kao nesretan slučaj, ostavio je mnoga neodgovorena pitanja, a njegova jeziva pozadina podsjeća na zaplet iz horor filmova.
- Elisa Lam je imala svega 21 godinu kada je odlučila otputovati sama obalom Kalifornije. Tokom boravka u Los Angelesu, odabrala je pristupačan hotel u centru grada – Cecil, objekat sa zlokobnom reputacijom. Od svog otvaranja 1927. godine, ovaj hotel bio je poprište brojnih tragedija, uključujući ubojstva, samoubistva i boravke serijskih ubica poput Richarda Ramireza i Jacka Unterwegera. Hotel se godinama pokušavao distancirati od te reputacije, pa je preuređen i djelimično rebrendiran, ali je njegova mračna prošlost ostala duboko urezana u njegov identitet.
Posljednji put Elisa je viđena 1. februara 2013. godine u liftu hotela, a snimak nadzorne kamere koji je kasnije objavljen pokazao je njeno čudno i zabrinjavajuće ponašanje. Na snimku, koji traje oko četiri minute, vidi se kako ulazi u lift, pritiska više dugmadi, osvrće se u panici, šapuće nešto i skriva se u uglu. Djeluje kao da pokušava izbjeći nevidljivog progonitelja. Ova snimka je ubrzo postala viralna i izazvala lavinu teorija – od psihičkih poremećaja do paranormalnih pojava i sablasnih bića.
- Nakon što se nije pojavila na dan planirane odjave, osoblje hotela prijavilo je njen nestanak. Prošlo je više od dvije sedmice bez ikakvih tragova, sve dok se gosti nisu počeli žaliti na nizak pritisak vode i neobičnu boju i miris iz slavina. Kada su tehničari odlučili pregledati rezervoare za vodu na krovu hotela, otkrili su Elisu – beživotno tijelo, bez odjeće, plutalo je unutar jednog od spremnika.
Zvanična istraga zaključila je da je uzrok smrti utapanje, koje je okarakterisano kao slučajno, dok je njen bipolarni poremećaj naveden kao značajan faktor. Međutim, brojna pitanja ostala su bez odgovora, i upravo to je podstaklo širok spektar sumnji i teorija zavjere.
- Prvo i osnovno pitanje bilo je: kako je Elisa uopšte stigla do krova? Pristup je bio strogo ograničen, sa alarmnim sistemom, sigurnosnim vratima i šiframa koje su znali samo ovlašteni zaposleni. Ti zaposleni su imali alibi i nisu bili prisutni u trenutku njenog nestanka. Uz to, poklopci rezervoara za vodu bili su teški i zahtijevali fizičku snagu i tehničko znanje da se otvore – nešto što je gotovo nemoguće učiniti bez asistencije.
Još više nelagode izazvala je činjenica da se tijelo nalazilo u vodi koju su gosti konzumirali – koristili su je za piće, kuhanje i tuširanje, a da toga nisu bili svjesni sve dok se promjene u izgledu i mirisu vode nisu postale očigledne. Ova okolnost dodatno je uznemirila javnost i unijela osjećaj užasa u cijelu priču.
- Uprkos zaključku istrage, teorije zavjere ne prestaju. Neki vjeruju da je Elisa bila žrtva nasilja, drugi da je postala dio mračne sile hotela koji je, po njima, proklet ili energetski opterećen. Postoje i oni koji vjeruju da su snimci sa nadzornih kamera montirani ili isječeni, jer postoje nelogičnosti u redoslijedu kadrova i vremenskim oznakama.
Hotel Cecil, sada pod novim imenom i upravom, i dalje nosi težinu svoje prošlosti. Ovaj slučaj inspirisao je dokumentarne filmove, serije i bezbroj online rasprava, ali ono što ostaje jeste osjećaj da priča nije do kraja ispričana.
- Čak i danas, više od desetljeća kasnije, slika mlade žene koja u panici stoji u liftu, tražeći sigurnost koju nikada nije pronašla, ostaje jedan od najjezivijih trenutaka uhvaćenih kamerom. I dok se istina možda nikada neće u potpunosti saznati, misterij Elise Lam i dalje živi – u snimcima, teorijama, ali i kolektivnom pamćenju svih koji su se jednom susreli s njenom pričom.
