Hana, žena iz Bosne u svojim kasnim šezdesetim, postala je simbol tihe, ali odlučne borbe mnogih žena sa Balkana koje su u potrazi za dostojnijim životom napustile rodni kraj i krenule u nepoznato. Njena životna priča, koja je počela kao potraga za materijalnim boljitkom, završila je kao svjedočanstvo o istrajnosti, snalažljivosti i ličnom preobražaju.
- Godine 2014., Hana je donijela hrabru odluku da napusti Bosnu i ode u Njemačku. U to vrijeme, cilj joj je bio jednostavan – da zaradi novac za kupovinu džipa. Bez znanja jezika, bez poznanstava i bez jasnog plana, stigla je u stranu zemlju sa samo jednom idejom: da radi kao njegovateljica starijeg čovjeka u zamjenu za skroman, ali siguran prihod.
Međutim, ubrzo nakon dolaska, njen život je krenuo potpuno neočekivanim tokom. Dobila je ponudu da se uda za 82-godišnjeg Nijemca. To nije bio brak iz ljubavi, već jasno definisan dogovor – on je tražio njegu i prisustvo, ona je zauzvrat dobijala pravni status, sigurnost i priliku za penziju. U početku je oklijevala. Osjećala je grižu savjesti, a i porodica – naročito majka – nije odobravala tu odluku. Ipak, s obzirom na godine, okolnosti i ograničene mogućnosti za samostalan život u stranoj zemlji, Hana je odlučila da prihvati.
- Isprva je bilo teško. Nije razumjela njemački jezik, dijalekti su joj djelovali zbunjujuće, a zbog nesigurnosti često je zaključavala sobu noću iz straha. Ipak, malo po malo, počela je da se prilagođava. Ljudi iz komšiluka su joj pomagali koliko su mogli – neki su bili sumnjičavi, ali bilo je i onih koji su joj pokazali prijateljstvo. Tokom godina, prolazila je kroz razne faze – od kulturnog šoka i izolacije, do malih pobjeda, kao što su pobjede u sudskim sporovima protiv poslodavaca koji su pokušali da je iskoriste.
Njena svakodnevica bila je ispunjena različitim izazovima – kako da se izrazi, kako da pronađe balans između uloge njegovateljice i lične slobode, i kako da se izbori sa predrasudama koje dolaze sa brakom sklopljenim iz interesa. Ipak, njen suprug bio je prema njoj korektan, a njihova međusobna potreba je stvorila neku vrstu poštovanja i rutinske bliskosti. Iako brak nikada nije prerastao u romantičnu vezu, odnos je bio funkcionalan i zasnovan na međusobnom uvažavanju.
- Kada je suprug preminuo, Hana je naslijedila dio njegove penzije, što joj je omogućilo da nastavi da živi u Njemačkoj bez finansijskog pritiska. Pored toga, kako su godine prolazile, počela je ostvarivati i vlastitu penziju na osnovu godina rada. Na iznenađenje mnogih, njegovi nasljednici – djeca iz prethodnog braka – nisu pravila nikakve probleme oko imovine. Kako sama kaže, od samog početka je s njima bila otvorena, sjela je, razgovarala i pitala da li imaju zamjerki. Odgovor je bio negativan – niko nije želio praviti konflikt.
Danas, sa životom koji je konačno pronašao ravnotežu, Hana razmatra povratak u svoju domovinu. Iako je Njemačka postala mjesto gdje je pronašla stabilnost, sigurnost i novu fazu života, njeno srce ostalo je u Bosni. Planira se vratiti 2025. godine, kada se, kako kaže, osjeća “dovoljno”. Ne traži bogatstvo ni luksuz – samo mir, skroman obrok, topao dom i poneki razgovor sa starim prijateljima.
- Njena priča, iako u osnovi jednostavna, duboko rezonira s mnogima koji su prošli sličan put. Pokazuje kako život može odvesti na potpuno neočekivane staze, i kako odluke koje se na prvi pogled čine kontroverznima, mogu na kraju postati upravo ono što nam je bilo potrebno. Hrabrost da se donese takva odluka, da se ostavi poznato i prihvati neizvjesno, učinila je Hanu ne samo preživjelom, već i pobjednicom u svojoj životnoj borbi.
