BONUS TEKST
Dunja (Cydonia oblonga) je voće koje nosi sa sobom ne samo upečatljiv miris i neobičan ukus, već i hiljadama godina dugu priču u kojoj se isprepliću mitovi, medicina i kulinarstvo. Njena simbolika i praktična vrijednost čine je plodom koji je kroz vjekove zauzimao posebno mjesto u ljudskoj svakodnevici, ali i duhovnosti.
- Ova zlatno-žuta voćka potiče sa prostora jugozapadne Azije, prvenstveno iz regiona Kavkaza, Irana i Turske. Istorijski izvori navode da su je još prije četiri milenijuma gajili Stari Grci i Rimljani. Za antičke Grke, dunja je bila simbol braka i ljubavi, pa se često darivala mladencima. Rimljani su je nazivali “zlatna jabuka”, a vjeruje se da je upravo dunja, a ne jabuka, bila ono voće koje je mitski junak Paris dodijelio Afroditi u poznatom “sudu boginja”.
Pored bogate simbolike, dunja je i prava nutritivna riznica. Bogata je vitaminom C, koji jača imunitet, kao i vitaminom A i vitaminima iz B kompleksa. Među mineralima koje sadrži, ističu se kalijum, bakar i gvožđe, dok visoka količina biljnih vlakana doprinosi zdravlju probavnog sistema. U narodnoj medicini, dunja se posebno cijenila zbog svog pozitivnog djelovanja na želudac. Koristila se za ublažavanje simptoma gastritisa, čira i mučnine, što je čini pogodnom i za trudnice koje se bore sa jutarnjim mučninama.
- Njene antioksidativne osobine dodatno doprinose zaštiti ćelija od oštećenja, dok redovna konzumacija može pomoći u regulisanju krvnog pritiska, smanjenju nivoa lošeg holesterola i poboljšanju funkcije srca.
Zbog svoje čvrste teksture i kiselkastog ukusa, dunja se rijetko jede sirova, ali zato pronalazi široku primjenu u kulinarstvu. U mnogim domaćinstvima, od nje se prave džemovi, kompoti, sokovi i slatka, dok se pečena dunja uz dodatak meda i cimeta smatra pravom poslasticom. Osim u slatkim jelima, dunja se koristi i u pripremi slanih specijaliteta – naročito u kombinaciji s mesom, gdje njen slatkasto-kiselkasti ukus pomaže da se obogati aroma jela poput gulaša ili pilava.
- Jedna od najpoznatijih delicija koja se pravi od dunje je kitnikes, poznat i kao sir od dunja. Ova tradiocionalna poslastica dobija se dugim kuvanjem dunje sa šećerom, dok ne poprimi čvrstu, želeastu strukturu. U gastronomiji, kitnikes se često služi uz sireve i orašaste plodove, jer balansira slanoću i masnoću.
Dunja je kroz vijekove bila i kulturni simbol. Na prostoru Balkana, često se stavljala na prozore i ormare, ne samo da bi mirisala prostoriju, već i da bi donijela blagostanje i sreću. U pojedinim krajevima, dunja se davala mladencima kao poklon na dan vjenčanja – simbol plodnosti i harmonije u braku. Njen prijatan miris bio je znak toplog doma, dok je oblik i boja podsjećala na sunce, što se vezivalo za pozitivnu energiju i rast.
- Zanimljivo je da dunja u nekim jezicima ima isto korijensko značenje kao riječ za „vid“ ili „svjetlost“, što dodatno osnažuje njenu simboliku. U narodnim pričama, dunja se povezivala sa vječnom ljubavlju, a u grčkoj mitologiji je bila plod koji se daruje boginji Afroditi, što jasno ukazuje na njenu dublju erotsku i emotivnu konotaciju.
Iako danas nije komercijalno prisutna u istoj mjeri kao jabuke ili kruške, dunja i dalje zauzima važno mjesto u porodičnoj tradiciji i alternativnoj medicini. Njena sezona berbe obično je u jesen, kada domaćice širom regiona pripremaju zimnicu – miris dunje tada se širi kućama i vraća sjećanja na djetinjstvo, bakine recepte i porodična okupljanja.
- U vremenu kada sve više ljudi traži prirodne i zdrave alternative, dunja se pokazuje kao idealan saveznik. Njena dugovječna simbolika, u kombinaciji sa zdravstvenim blagodatima i kulturnim značenjem, čini je plodom koji nadilazi generacije. Bez obzira na to da li je na stolu kao džem, u tanjiru uz meso ili jednostavno kao mirisni ukras na polici, dunja ostaje znak ljubavi, zdravlja i domaće topline.
U tom svjetlu, dunja nije samo voće – ona je priča, vrijednost i naslijeđe.
