O Josipu Brozu Titu kruže brojne priče, a jedna od najintrigantnijih jest pitanje je li doista pokopan u Beogradu. Već u trenutku njegove smrti pojavile su se glasine da se njegovi posmrtni ostaci ne nalaze u Kući cvijeća, što je potaknulo razne teorije zavjere koje i danas zaokupljaju maštu mnogih.
- Josip Broz Tito preminuo je 4. svibnja 1980. u 15:05 sati, nakon što je doživio moždano krvarenje i zapao u komu. Njegov sprovod održan je četiri dana kasnije, 8. svibnja, uz nazočnost brojnih svjetskih lidera, što ga čini jednim od najvećih diplomatskih skupova u povijesti. Unatoč veličanstvenosti ceremonije, mnogi su sumnjali u ono što se događalo iza kulisa. Neki su tvrdili da Tito uopće nije bio u lijesu izloženom u Skupštini Srbije, već da se ondje nalazio samo simbolični sadržaj. Lijes je bio prekriven jugoslavenskom zastavom i okićen crvenom petokrakom, no to nije spriječilo širenje priča o njegovoj pravoj sudbini.
Prema tvrdnjama Obrena Đorđevića, bivšeg šefa SDB-a Srbije, u lijesu nisu bili Titovi posmrtni ostaci, već pijesak koji je poslužio kao teret. Đorđević je kasnije u intervjuima izjavio da su neki članovi Predsjedništva SFRJ, poput Stevana Doronjskog i Staneta Dolanca, u početku željeli sačuvati Titovo tijelo balzamiranjem i smjestiti ga u mauzolej nalik onome Lenjina na Crvenom trgu. Međutim, zbog raznih tvari koje su mu ubrizgane prije smrti, tijelo se počelo raspadati i širiti neugodan miris. Ta je situacija natjerala tadašnje rukovodstvo da odustane od prvotnog plana i organizira sprovod bez pravih ostataka.
- Lijes izložen u Saveznoj skupštini, prema Đorđevićevim riječima, bio je ispunjen pijeskom. Ovo otkriće dodatno je raspirilo misterije i potaknulo znatiželju kod onih koji su posjećivali Kuću cvijeća. Čak se i danas postavljaju pitanja o simbolici na mramornoj ploči, kao i o nedostatku petokrake, što služi kao temelj za razne teorije zavjere.
Obdukcija Titova tijela trajala je šest sati i bila je pravi izazov za liječnike. Dr. Lalević, koji je sudjelovao u zahvatu, kasnije je opisivao kako su nakon iscrpnog rada morali žurno otići na Brdo kod Kranja kako bi se okrijepili i pripremili za putovanje plavim vlakom prema Ljubljani. Tijelo je najprije smješteno u metalnu limenku, a potom prebačeno u teški hrastov lijes, no detalji o njegovoj daljnjoj sudbini ostali su nedorečeni.
- Josip Broz Tito, kao povijesna ličnost, bio je uključen u brojne kontroverze, a njegov unuk Joška Broz nerijetko je u intervjuima pokušavao razjasniti određene događaje. Joška je jednom prilikom istaknuo da je njegov djed smatrao najvećom pogreškom to što nije iskoristio veto na Ustav iz 1974.. Tito je deset dana oklijevao s potpisom, svjestan da će ustavne promjene oslabiti saveznu državu i otvoriti vrata procesima koji su kasnije doveli do raspada Jugoslavije. Međutim, kako je bio uvjeren demokrat, nije želio koristiti svoje pravo veta i prepustio je odluku Skupštini. Tek kasnije je shvatio da je to bio ključni trenutak koji je označio početak kraja savezne države.
Potpisivanje ustava nadgledali su Edvard Kardelj i Steva Krajačić, dok su među potpisnicima bili i Mika Špiljak te Kiro Gligorov. Steva Krajačić imao je presudnu ulogu u uklanjanju Aleksandra Rankovića, koristeći pomno osmišljenu strategiju kako bi uvjerio Tita da se distancira od svojih najbližih suradnika. Čak je predlagao postavljanje nadzornih uređaja za Rankovića, navodno zbog njegove dobi i zdravstvenog stanja, ali i kako bi ga držao pod kontrolom. Ranković je na kraju smijenjen, a nadzorni uređaji postavljeni su čak i u kupaonicu. Ipak, unatoč sukobima, Ranković nikada nije loše govorio o Titu, jer ih je povezivalo i rodbinsko srodstvo.
- Jovanka Broz, Titova supruga, također se našla u središtu brojnih priča. Prema riječima Joške Broza, ona nije bila motivirana žudnjom za moći, kako se često prikazivalo, već je njezina briga za Tita s vremenom prerasla u paranoju. Želeći ga zaštititi, surađivala je s Đokom Jovanićem na izradi popisa generala iz Like, nadajući se da će tako osigurati njegovu sigurnost. Međutim, taj popis kasnije su iskoristili Dolanc i Ljubičić, koji su se usprotivili Jovankinim planovima.
Vrijedi spomenuti da je tijekom 1970-ih Tito često razgovarao s mnogim uglednim svjetskim osobama, pa čak i s holivudskim zvijezdama koje su dolazile u Jugoslaviju radi snimanja poznatih partizanskih filmova. Ti susreti dodatno su doprinosili njegovoj međunarodnoj reputaciji i predstavljali Jugoslaviju kao važnog igrača na svjetskoj sceni.
- Unatoč brojnim pokušajima da se rasvijetli istina o njegovom životu i smrti, pitanje gdje se doista nalazi Tito i dalje ostaje enigma. Legende i kontroverze koje ga prate ni danas ne gube na snazi, čineći ga jednom od najfascinantnijih povijesnih ličnosti ovog prostora.
