U srpskoj narodnoj tradiciji, ime Blage Mare nosi duboko ukorijenjenu tišinu i blagost. Poznata i kao Blažena Marija, ona se ne vezuje za vatru, grmljavinu ni kaznu — već za mir, tišinu i utehu koju donosi dušama u nemiru. Njena uloga, koliko sveta, toliko i ljudska, čini je bliskom posebno ženama koje žive skromno, rade u tišini i vjeruju bez potrebe da to glasno pokažu.
- Za razliku od mnogih svetaca čije se moći i čuda glasno slave, Blaga Mara je ona koja štiti bez pompe. Veruje se da posebno pomaže ženama koje trpe tiho, koje se mole iskreno i bez gorčine, i koje ostaju dostojanstvene i kad ih život slomi. Upravo zbog toga, svetiteljka se doživljava kao bliska saveznica žena koje nose terete koje drugi često ne primjećuju.
Narodno predanje slikovito opisuje njenu ulogu kao posrednicu između božanskih sila, onu koja smiruje tamo gde se drugi bore. U poznatoj stihovanoj predaji stoji:
„Ognjem prži Ognjena Marija,
Gromom bije Gromovnik Ilija,
Mirom miri Mirnosna Marija…”
Nije slučajno što se u ovoj strofi naziva „mirnosnom“ – ona ne ulazi u sukob, već u zatišje posle bure. Taj spokoj koji donosi, u narodu je prepoznat kao lek za nemirno srce.
- Srpska pravoslavna crkva Blagu Maru identifikuje s Marijom Magdalenom – ženom koja je prošla put od tame do svjetla, od grešnog života do uzvišenog poziva. Njeno životno putovanje, zabilježeno u Žitijama svetih, govori o snazi promjene, o mogućnosti novog početka za svakoga. Isus joj je, prema predanju, vratio slobodu i učinio je jednom od svojih najvjernijih sljedbenica.
Radio Svetigora, glasnik Mitropolije crnogorsko-primorske, u svom tekstu o ženama u Svetom pismu ističe Mariju Magdalenu kao simbol vjere koja ne posustaje, i pokajanja koje vodi do svetosti. Njena prisutnost pod krstom, zajedno s Bogorodicom, kao i susret s Hristom nakon vaskrsenja, osnažuju vjerovanje da je upravo ona izabrana da širi nadu u novi život.
- Jedna stara predaja kaže da je Marija Magdalena otišla u Rim, noseći carevima poruku vaskrsenja. Pred carem Tiberijem je, navodno, izgovorila riječi „Hristos vaskrse!” i uručila mu crveno jaje. Upravo ta scena, kako piše portal BastaBalkana.rs, smatra se korijenom običaja farbanja vaskršnjih jaja – simbolom života koji pobjeđuje smrt.
Iako ne podstiče na čuda, molitve Blagoj Mari traže dublje – unutrašnju snagu, vjeru u tišini, oproštaj bez očekivanja. Vjernici je mole za blagost, smirenost u bolu i dostojanstvo u životnim padovima. U svijetu u kojem dominira buka, njena blagost djeluje ljekovito.
Portal Pravoslavna vera.com bilježi da žene širom Srbije, i danas, Blagoj Mari pale svijeće kad god zatrebaju mir u kući, zdravlje djece ili snagu u braku. Ona je utočište za tihe, one koje nose mnogo, a ne traže ništa. U tim molitvama nema teatralnosti – samo tiha, autentična potreba da se izdrži još jedan dan.
- Blaga Mara, tako, nije samo figura iz kalendara, niti lik s ikone. Ona je prisutna u svakoj baki koja se ne žali, u svakoj majci koja šuti i trpi, u svakoj ženi koja ne odustaje i kad joj niko ne kaže „hvala“. Njena svetost nije u čudesima, već u upornosti vjere koja se ne razmeće, već se živi.
U vremenu u kojem dominira spoljašnji sjaj, Blaga Mara ostaje svetlost iznutra. I danas, dok se društvo prevrće pod pritiscima i nemirima, ona ostaje tiha sila. Snaga koja ne viče, ali podržava. Ruka koja ne grabi, već pruža. Pogled koji ne sudi, već razumije.
Za mnoge, Blaga Mara je ono što im nedostaje u svakodnevnici – neko ko ne dolazi da reši sve, već da kaže: „Nisi sama.“
